U trenutku hitne globalne potrebe, obilježenom porastom sukoba, jačanjem militarizacije i produbljivanjem polarizacije, lideri različitih vjerskih zajednica, javnih institucija, pokreta mladih i žena te civilnog društva okupili su se u Sarajevu, Bosni i Hercegovini, kako bi uputili zajednički poziv na osudu ratova, podršku zajedničkoj izgradnji mira i jačanje poštivanja međunarodnog prava.Drugo poglavlje inicijative „Poziv na mir, okončanje ratova i poštivanje međunarodnog prava“ održano je u Sarajevu od 16. do 18. oktobra 2025. godine. Ova zajednička inicijativa Saveza civilizacija Ujedinjenih nacija (UNAOC) i Religija za mir (RfP) organizovana je u saradnji sa Ministarstvom vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, Gradom Sarajevom i Međureligijskim vijećem Bosne i Hercegovine, uz podršku Ureda rezidentne koordinatorice Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini. Globalni pokret utemeljen u SarajevuPokrenut u Gerniki, Španija, u aprilu 2025. godine, "Poziv na mir" predstavlja hitan apel čovječanstvu da okonča začarani krug nasilja i razaranja koji prožima naš svijet. "Poziv na mir" se nastavlja u Sarajevu, Bosni i Hercegovini - gradu koji i dalje nosi duboke ožiljke rata, ali istovremeno predstavlja snažan simbol otpornosti i obnove. Sarajeska priča, poput one iz Gernike, podsjeća nas da iz ruševina sukoba može izrasti čvrsta posvećenost oporavku, pomirenju i nadi. Povezivanje Gernike i Sarajeva nosi zajedničku poruku: sjećanje na tragedije rata može služiti ne samo kao upozorenje, već i kao pokretač dijaloga, razumijevanja i izgradnje mirnije budućnosti.Ujedinjujući globalne aktere i uključujući zajednice najteže pogođene sukobima, „Poziv za mir“ ima za cilj da pojača zalaganje za mirnu budućnost narednih generacija. Kroz diplomatiju, saradnju i dijalog, ova inicijativa teži svijetu u kojem mir prevladava nad ratom. Buduća poglavlja ovog globalnog pokreta planirana su u gradovima koji su historijski bili pogođeni sukobima, a predviđeno je da se treće poglavlje naredne godine održi u Bejrutu u Libanu.Jačanje glasova za mir, jedinstvo i pravduKao i u Gerniki, skup u Sarajevu povukao je historijske paralele s današnjim sukobima i pojačao globalne glasove koji pozivaju na mir, jedinstvo i pravdu.Trodnevni događaj započeo je prijemom u Olimpijskom muzeju u Sarajevu, nakon čega su uslijedili interaktivni paneli na kojima su učestvovali vjerski lideri, mladi, žene i predstavnici civilnog društva. Ključne tematske sesije, održane u Gazi Husrev-begovoj biblioteci i Bošnjačkom institutu, uključivale su:Vjera u akciji: Vjerski lideri i predstavnici vjerskih zajednica kao partneri u izgradnji mira, obnavljanju povjerenja i promovisanju međusobnog razumijevanjaMladi koji trasiraju put ka miru: Od riječi do djelaŽene koje oblikuju budućnost mira: Premošćavanje jaza u globalnim izazovimaGraditelji mira: Civilno društvo kao pokretač transformativnih promjena  Glavna ceremonija održana je u historijskoj sarajevskoj Vijećnici, gdje su lideri podijelili ključne poruke.U svom uvodnom obraćanju, gradonačelnik Sarajeva, Samir Avdić, podsjetio je svijet da historija i otpornost Sarajeva simboliziraju trajnu ljudsku nadu u mir. Elmedin Konaković, ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, naglasio je: „Naš zajednički zadatak je da osiguramo da današnji Poziv na mir ne bude samo izjava, već konkretan proces — koji podstiče odgovornost, solidarnost i zajedničko djelovanje... Neka naš Poziv na mir bude više od riječi — neka postane globalni pokret za dijalog, dostojanstvo i pomirenje.“ Under-Secretary-General Miguel Ángel Moratinos, High Representative for the United Nations Alliance of Civilizations and UN Special Envoy to Combat Islamophobia, underscored that peace is not static. It requires constant dialogue and inclusion. “We don’t get peace just by declaring it. Actions need to follow. Real actions, for real long-lasting peace. …My dear friends, humanity must stand together and call for a better world,” he said. His rallying cry: mobilize all sectors of society — from faith leaders, to youth, women, civil society, media, grassroots actors and all stakeholders — who are united around a central idea: “Many cultures. One humanity.”Podsekretar Ujedinjenih nacija Miguel Ángel Moratinos, visoki predstavnik Saveza civilizacija Ujedinjenih nacija i specijalni izaslanik UN-a za borbu protiv islamofobije, naglasio je da mir nije statičan. On zahtijeva stalni dijalog i inkluziju. „Mia ne postižemo samo tako što ga proglasimo. Potrebne su akcije. Stvarne akcije, za stvaran i dugotrajan mir. …Dragi prijatelji, čovječanstvo mora stajati zajedno i pozvati na bolji svijet“, rekao je. Njegov poziv na zajedništvo bio je jasan: mobilizirati sve sektore društva – od vjerskih lidera, mladih, žena, civilnog društva, medija i lokalnih aktera do svih aktera koji su okupljeni oko središnje ideje: „Mnogo kultura. Jedno čovječanstvo.“ Dr. Francis Kuria, generalni sekretar organizacije Religije za mir, dodao je: „Moramo pravovremeno odgovoriti na glasove, posebno onih iz marginalizovanih zajednica, koji pozivaju na mir, jedinstvo i pravdu – kako bismo osigurali budućnost zajedničkog, svetog napretka koji će trajati generacijama.“ Muftija sarajevski dr. Nedžad Grabus, član Skupštine Međureligijskog vijeća u Bosni i Hercegovini i kopredsjednik organizacije Religije za mir, naglasio je višereligijsku harmoniju grada, istakavši: „Sarajevo ima otvoreno srce. To je mjesto mirnog suživota ljudi različitih vjerskih uvjerenja.“ Arnhild Spence, rezidentna koordinatorica Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini, izjavila je: „Priča Bosne i Hercegovine je priča o otpornosti, hrabrosti i nadi. Tokom protekle tri decenije, njeni su građani neumorno radili na obnovi zajednica, jačanju institucija i prihvatanju različitosti. Kao Ujedinjene nacije, ponosni smo što pratimo zemlju na tom putu – pružajući podršku ljudskim pravima, jačanju društvene kohezije i unapređenju održivog razvoja i trajnog mira.“ George Andreas Papandreou, bivši premijer Grčke (2009 – 2011.), održao je posebno obraćanje podsjetivši svijet da mir počinje našom zajedničkom voljom. „Kada govorimo o miru i ratu, moramo se sjetiti — to nije sudbina. To je izbor. A vrijeme je da izaberemo mir... Birajmo mudro. Birajmo mir i gradimo budućnost dostojnu onoga najboljeg u svima nama.“José Mari Gorroño, gradonačelnik Gernike, povezao je dva grada koja su pretrpjela sukobe — sada ujedinjena u zajedničkoj poruci sjećanja i mira.Denis Agović, profesionalni FIBA 3×3 sportista i zagovarač inkluzije kroz sport, podijelio je kako sport gradi inkluziju, otpornost i mir. „Kroz sport sam pronašao snagu i smisao. On nas uči poštovanju, timskom duhu i solidarnosti — vrijednostima koje su nam potrebne za mir.“Donoseći glas civilnog društva u razgovor, Martí Olivella, promoter društvenih inovacija, pozvao je sve aktere na zajedničku odgovornost: „Rat je ljudska odluka, a ono što ljudi odluče — ljudi mogu i ukinuti.“Zajednička sarajevska izjava: Od riječi ka djelimaSkup je zaključen predstavljanjem Zajedničke sarajevske izjave, koju je predstavio gospodin Moratinos, kao zajedničkog poziva da se obaveze pretoče u konkretna djela. Izjava ponovo potvrđuje zajedničku odgovornost da se odbaci rat, obnovi povjerenje u međunarodno pravo i njeguje kultura mira kroz obrazovanje, inkluziju i solidarnost. (Pročitajte zajedničku izjavu ovdje.)Okupljanjem u Sarajevu i upućivanjem ovog poziva za mir, inicijativa potvrđuje da mir nije samo odsustvo rata — već aktivno prisustvo pravde, empatije i zajedničkog čovjekoljublja. Globalni pokret nastavlja rasti, vođen uvjerenjem da sjećanje mora poticati obnovu, a dijalog voditi ka konkretnim promjenama.   

Sedmica održivog razvoja je nacionalna platforma koja okuplja institucije vlasti, lokalne zajednice, privatni sektor, akademsku zajednicu, civilno društvo i međunarodne partnere s ciljem promocije i ubrzanja provođenja Ciljeva održivog razvoja (Ciljeva održivog razvoja).Pod motom „Od obećanja do rezultata: ubrzavanje ostvarivanja Ciljeva održivog razvoja u Bosni i Hercegovini“, ovogodišnja Sedmica održivog razvoja prikazat će kako saradnja, inovacije i lokalne inicijative pretvaraju strateška opredjeljenja u konkretne rezultate koji poboljšavaju kvalitet života, jačaju zajednice i štite planetu.Sa svega pet godina preostalih do 2030. godine, svijet se nalazi na prelomnoj tački u provedbi Agende 2030. U Bosni i Hercegovini, Sedmica održivog razvoja 2025. fokusira se na to kako politike utemeljene na dokazima, inkluzivna partnerstva i lokalno djelovanje mogu pretvoriti nacionalne strategije u mjerljiv napredak u ostvarivanju svih 17 ciljeva.Svečano otvaranje Sedmice održivog razvoja bit će održano 20. oktobra u Ministarstvu vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, uz fokus na to kako Okvir za realizaciju Ciljeva održivog razvoja usmjerava reformske i razvojne prioritete zemlje kroz pet ključnih dimenzija održivog razvoja – ljudi, planeta, prosperitet, mir i partnerstvo.Tokom sedmice, širom zemlje bit će organizovane diskusije i aktivnosti koje će se baviti ključnim razvojnim prioritetima Bosne i Hercegovine – od socijalne inkluzije, osnaživanja mladih, rodne ravnopravnosti i obrazovanja, do zelene tranzicije, digitalne transformacije i odgovornog ekonomskog rasta. Učesnici će istražiti povezanost ovih oblasti i načine na koje snažnija saradnja može ubrzati napredak ka ostvarivanju Agende 2030.Sedmica održivog razvoja u Bosni i Hercegovini pruža platformu za sastanke, konsultacije i diskusije s ciljem promocije Ciljeva održivog razvoja u zemlji. Ovo je instrument Ujedinjenih nacija za podršku SDG Vijeću u BiH u podizanju svijesti i uključivanju ključnih aktera u razgovore o uspješnim praksama, novim trendovima i naučenim lekcijama koje doprinose implementaciji Agende 2030 u BiH.Kako bi se unaprijedila regionalna saradnja i razmjena znanja, Sedmica održivog razvoja 2025. uključuje i perspektive zemalja regiona i Evropske unije, podstičući dijalog o zajedničkim izazovima i inovativnim pristupima održivom razvoju na području Zapadnog Balkana.Organizacija Sedmice održivog razvoja u BiH podržana je kroz inicijativu „Prevođenje Okvira za realizaciju Ciljeva održivog razvoja u Bosni i Hercegovini u održivi i inkluzivni rast (SDG2BiH)“, koju finansira Švedska, a implementira UNDP u partnerstvu sa UNICEF-om i UN Women, pod ukupnom koordinacijom Ureda rezidentne koordinatorice Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini.Sedmica održivog razvoja 2025. ima za cilj da bude karbonski pozitivan događaj, koji će nadoknaditi svoj CO₂ otisak putem digitalne platforme TvojCO2.ba. Za svakog potvrđenog učesnika, agencije UN-a zasadit će jedno drvo, čime će se nadmašiti standard ugljične neutralnosti i svaki događaj učiniti doprinosom zaštiti okoliša.Detaljan program događaja i više informacija dostupni su na stranici Sedmica održivog razvoja 2025 – Imagine 2030.

Nadina Imamović je UN volonterka koja radi kao programska saradnica pri Razvojnom programu Ujedinjenih nacija (UNDP) u Bosni i Hercegovini gdje ličnim iskustvom i profesionalnim znanjem promoviše prava osoba sa invaliditetom. Njeno putovanje započelo je mnogo prije njene trenutne uloge. Tokom srednje škole učestvovala je u programu razmjene studenata Ministarstva vanjskih poslova SAD-a, te je provela deset mjeseci u Ohiju i bila proglašena studenticom mjeseca. To je bio početak njenog društvenog aktivizma i onoga što naziva svojom „moći da nešto vrati zajednici”.Nadina ima dvije diplome iz socijalnog rada sa Univerziteta u Sarajevu. Kroz studentske razmjene povezala se sa ljudima iz svih sfera života, posebno sa osobama s invaliditetom—učeći iz prve ruke o njihovim potrebama kao i o Konvenciji UN-a o pravima osoba s invaliditetom. Ta prijateljstva i danas joj pružaju podršku.

Kao osoba sa slabim vidom, zna da inkluzija nije samo pitanje pristupa—već i toga da budemo viđeni, saslušani i osnaženi. Zato njena uloga UN volonterke predstavlja priliku da istakne glasove osoba s invaliditetom. U sklopu pozicije u UNDP-u, Nadina podržava UNDP-ovu Strategiju inkluzije, dijeli stvarna iskustva sa UN timom u zemlji i sarađuje sa organizacijama osoba sa invaliditetom i civilnim društvom.
 Postati UN volonterka za mene ima duboko značenje. To mi je omogućilo da doprinesem organizaciji koja štiti ljudska prava, da rastem lično i profesionalno, te da podržim svoju zajednicu na način koji promoviše dostojanstvo i usklađenost sa Konvencijom UN-a o pravima osoba sa invaliditetom.
Izvan UN sistema, osobe s invaliditetom u Bosni i Hercegovini suočavaju se sa široko rasprostranjenom segregacijom u svim aspektima života, uključujući zapošljavanje. Prema izvještaju „Invaliditet i siromaštvo u Bosni i Hercegovini”, od 2017. godine od ukupno 569.000 registrovanih osoba s invaliditetom više od 350.000 njih je nezaposleno. Oni ostaju izrazito marginalizirani, često suočeni sa stigmatizacijom i isključenošću sa tržišta rada, što im dodatno ograničava pristup zdravstvenoj zaštiti, rješavanju stambenog pitanja, obrazovanju i drugim pravima.
 Osobe s invaliditetom često se zapošljavaju samo u specijalnim školama, zaštićenim radionicama ili udruženjima osoba s invaliditetom. To ograničava mogućnosti za stvaranje veza, prijateljstava i saradnje sa osobama bez invaliditeta.
Nadina želi biti dijelom stvarne promjene—svijeta bez barijera, društva koje je inkluzivno ne samo u teoriji, već i u praksi. Za nju je volonterizam snažan alat za inkluziju—posebno kada su volonteri/ke uključeni u različite oblasti. „To se može postići ne samo kroz UN volontere/ke, već i kroz mnoge usluge podrške. Jedan primjer je globalna usluga Be My Eyes, gdje volonteri/ke putem mobilne aplikacije pružaju podršku u svakodnevnim aktivnostima,” kaže Nadina. 
Vjerujem da je UN organizacija koja nudi izuzetne prilike i podršku da postanemo najbolje verzije sebe i da značajno doprinesemo društvima u kojima živimo. Kolektivna akcija je izuzetno važna. Samo zajedničkim naporima i aktivizmom možemo stvoriti društvo u kojem su svi uključeni, zadovoljni i sretni.
Izvorno objavljeno na unv.org.

Kroz agendu “Žene, mir i sigurnost” koja se u BiH provodi od 2010. godine, a odnedavno i uz podršku Fonda za izgradnju mira generalnog sekretara Ujedinjenih nacija (PBF), skreće se pažnja na nezamjenjivu ulogu žena u kreiranju sigurnijih zajednica. Članovi i članice gorskih službi spašavanja godinama pokazuju hrabrost da, bez obzira na rizik, pruže pomoć onima kojima je najpotrebnija. Povodom Međunarodnog dana gorskog spašavanja koji se obilježava 28. augusta, razgovarali smo sa Matildom Anđelić, članicom GSS - Stanice Konjic, i Arinom Bešlagić i Nisadom Višća, članicama GSS - Stanice Sarajevo. 

Biti član/ica gorske službe spašavanja obično podrazumijeva da osoba ima već razvijenu emociju prema prirodi, a posebno prema planinama. Da li je to slučaj i sa vama, i možete li ukratko objasniti kako se ta ljubav rodila? 

Matilda: Kada imate tu sreću da se rodite ispod Prenja, onda ste samom tom činjenicom već predisponirani da volite planinu. Ja sam još imala sreće da su moji roditelji planinari, jako puno su hodali i od malih nogu su nas učili da volimo prirodu. Već više od 20 godina sam članica planinarskog društva, hodam po planinama i meni sada boravak u prirodi daje takav mir, čisti zen. Radim posao sa jako puno ljudi i meni je planina odmor od svega. Na taj način čovjek probija svoje granice, razgovara sam sa sobom. 

Nisada: Apsolutno da – postoji veza između planinarenja i GSS-a. Kroz historiju GSS-a vidimo da su ranije samo najiskusniji planinari mogli da budu gorski spasioci. Danas se to malo promijenilo, ali i dalje ako niste povezani sa prirodom i planinom nećete osjetiti ni potrebu da postanete gorski spasilac ili da se bavite nekim volonterskim radom koji ima veze sa prirodom. Ja sam odrasla u prirodi, na selu, i podrazumijevali su se redovni odlasci na planinu, izleti i šetnje, a to se nastavilo i kroz planinarsku sekciju u školi, te planinarsko društvo. 

Arina: Kada sam bila u osnovnoj školi, imali smo izviđačku sekciju i ja sam, naravno, htjela da se pridružim. Otišli smo na kampovanje na Jablaničko jezero i drugi dan sam insistirala da idem kući jer nisam mogla da podnesem da ja sad živim u šatoru narednih sedam do deset dana i rekla sam nikad više. Smatram da mi svi imamo svoje vrijeme. Sad je priroda nešto u čemu uživam. Tako da je moja priča malo drugačija. 

Zašto ste odlučili pridružiti se gorskoj službi spašavanja, šta je bio glavni motiv, i šta vam danas znači biti članica jednog takvog tima? 

Matilda: Ranije gorska služba spašavanja nije bila posebna pravna kategorija, nego je bila sekcija pri planinarskom društvu. Kada je došlo do odvajanja gorskih službi spašavanja, ja sam se priključila konjičkoj odmah pri osnivanju. Za mene je to bio logičan slijed jer sam već godinama bila članica planinarskog društva. S obzirom na to da se kod gorske službe spašavanja isključivo radi o volonterizmu, ne primamo nikakvu naknadu, mislim da je jedini motiv svih, pa i moj, pomoći ljudima u nevolji. To je empatija koju čovjek ima u sebi.  
  Arina: Radila sam u Sektoru za zaštitu i spašavanje pri Ministarstvu sigurnosti BiH na administrativnim, logističkim i koordinacionim zadacima. Taj sektor nije imao operativni spasilački tim, ali sam blisko sarađivala s entitetskim upravama civilne zaštite i Odjelom za javnu sigurnost Brčko distrikta, a ja nisam mogla biti članica tima na terenu jer postoje uslovi da biste bili pripadnik spasilačkih timova civilne zaštite koje nisam ispunjavala. Da bih bolje razumjela potrebe spasilačkih timova, odlučila sam se priključiti gorskoj službi spašavanja i u isto vrijeme pomoći, a i shvatiti na koji način timovi zaista funkcionišu i razumjeti njihove potrebe kada traže nešto od administracije. 

Nisada: Inače nisam iz Sarajeva, a u mom gradu nije postojala gorska služba spašavanja i nisam imala dodira s tim, tako da, kad sam se malo više informisala i saznala za GSS, shvatila sam da svoju ljubav prema planinama mogu iskoristiti i da konkretno nekome pomognem. Smatram da je pomaganje drugima u nevolji najveći čin humanosti i da to trebamo iskoristiti ako već planinarimo. Postoji li neka akcija spašavanja koja vas je posebno obilježila, možda i testirala vašu snagu i hrabrost? Na koji način ste prevazišli prepreke u toj situaciji? Nisada: Imali smo jednu intenzivnu i napornu akciju u lošim vremenskim uslovima gdje je bilo jako hladno sa jakim udarima vjetra, vidljivost je bila minimalna. Ali taj motiv i fokus na osobu za kojom smo tragali nas je držao da ostanemo pribrani i u pokretu. Tu nam je puno pomogla naša obuka i harmonija tima jer kad vidite da svi daju maksimum od sebe onda i vi date sve od sebe jer ne možete i ne smijete ništa manje. Ta akcija je ostavila velikog traga na mene, pogotovo što je bila sa negativnim ishodom. Izdvojila bih i akciju u Turskoj za vrijeme potresa 2023. godine. Scene koje smo tamo vidjeli i doživjeli su nešto s čim se niko od nas nije do tada susreo i nadam se da više nikad i neće. Na terenu je bilo teško, ali svi smo izdržali stoički, mada je ostavilo posljedice koje smo osjetili kada smo se vratili kući.  
  Matilda: Akcije mog tima, pošto živimo u Konjicu, su uglavnom stresne, daleke i u planinama. Izazov su uvijek izdržljivost i snaga jer gorska služba spašava ljude na nepristupačnim terenima, gdje hitna pomoć ne može doći. Imali smo noćnu akciju, kada smo se penjali na Cetinu, nažalost, znali smo da je kolega poginuo, ali je trebalo doći do njega i izvući ga. Nikad se u životu nisam više smrzla, mislim da je bio februar, mi smo oko 12 sati bili na minus 15. Svi ti izazovi se savladaju kroz jedan timski rad. Mi u našoj stanici puno razgovaramo, jedni drugima stojimo na raspolaganju, poslije svake akcije imamo brifing na kojem razgovaramo, uvažavamo emocije. 

Arina: To je bila jedna od prvih potraga spašavanja. Kada smo pronašli osobu, nažalost, bila je mrtva, umrla je od srčanog udara. Mi na to nismo mogli uticati, jedino da smo je baš u tom momentu našli da je pokušamo spasiti. Nekad se te stvari tako dešavaju. Kasnije sam vidjela da prilazi jedna žena koju znam, koja je zapravo sestra osobe koja je preminula. I to mi je bilo najteže. Ona mi je samo pritrčala i to je bio momenat kad sam shvatila koliko sam ustvari slaba, ali da moram to prevazići i biti jaka za tu osobu i za cijelu porodicu, i da svoje emocije nekako zataškam. Jer porodica očekuje da se posvetimo njima, a ne sebi, i nismo mi ti koji su bitni u tom momentu. Najveći trag na sve nas koji smo bili dio spasilačkog tima iz BiH ostavio je zemljotres u februaru 2023. godne u Turskoj. Mislim da još nismo spremni pričati o tome šta smo sve vidjeli i načinu na koji smo to svi ponaosob doživjeli. Znam da ja nisam. Postoje li neki dodatni izazovi s kojima se žene u GSS-u moraju nositi u odnosu na muškarce?  

Arina: Što se tiče fizičkih napora, nekako to podjednako nosimo. Kolege nam nikad neće dozvoliti da mi nosimo uže od 200 metara nego će tu priskočiti, ali svi kursevi koje prolazimo su isti, na apsolutno isti način. Neko se lakše nosi s tim, neko teže, ali mislim da je najveća barijera mentalna, i ego koji ćemo mi preskočiti i zamoliti kolegu da nam pomogne. Ono što je na terenu najvažnije jeste da smo sigurni, da su sigurne naše kolege, a onda sve ostalo. Mislim da žene doprinesu empatijom i razgovorom, imamo ženski instinkt i okupljamo ekipu. Držimo da sve bude blaže i da lakše podnesemo sve akcije spašavanja ili veoma stresne situacije.  Nisada: Prednost žene je što može malo bolje emocionalno da odreaguje ukoliko imamo, naprimjer, potražnu akciju. Tu imamo članove porodice, koji su zabrinuti i očajni i bolje ih nekako mi smirimo nego muške kolege jer više obraćamo pažnju na takve stvari. Ali što se tiče samog učešća u akcijama, ima tu nekada i predrasuda kada se žena pridruži GSS-u, u smislu da neko misli da nije fizički dovoljno spremna i jaka za određene zadatke. Ali kroz sam kvalitet rada, stručnost i spremnost da izlazimo s njima rame uz ramen na teren, gube se te razlike i predrasude i gradi se međusobno poštovanje u timu. Matilda: Mi smo imali akciju u kanjonu Rakitnice, britanska državljanka je pala, slomila je nogu. Mobilizirali smo joj nogu i nosili je satima. Ja sam sticajem okolnosti bila jedina žena u timu i u neko doba sam je upitala da li mora ići u toalet, na šta je ona odgovorila da mora. Ona nije mogla ustati iz nosila, i ja sam rekla dečkima spustimo je, svi se odmaknite da bih joj ja pomogla, skinula je, vratila u nosila. To je samo jedan od primjera koliko je važno prisustvo žena u timu gorske službe spašavanja. Ta ženska tankoćutnost dolazi do izražaja posebno ako je povrijeđena osoba žena. Imamo snagu da unesrećene smirimo, utješimo, čak i zagrlimo. Kako ustvari izgleda put do pridruživanja GSS-u, koje uslove morate ispuniti i koje su obaveze i odgovornosti koje dolaze sa članstvom? Nisada: Nažalost, u BiH nemamo zakon koji reguliše rad gorskih službi spašavanja i nalaže da svi imaju iste standarde, pa mogu govoriti za Stanicu Sarajevo. Prvo imamo javni konkurs na koji se može prijaviti bilo ko, uz određene zahtjeve kao što su punoljetstvo, fizička spremnost, bavljenje nekim od sportova na otvorenom. Nakon uvodnog intervjua sa svim kandidatima, počinje osnovna obuka koja traje minimalno šest do osam mjeseci i jako je intenzivna. Kada uspješno završite tu obuku, postajete članovi stanice i stičete zvanje kandidata za pripravnika. Time stičete i pravo da učestvujete u kursevima koje organizuje GSS Federacije BiH, kao naše krovno udruženje, po čijem završetku stičete zvanje pripravnika. Pripravnički staž traje dvije godine. To podrazumijeva da je osoba jako aktivna, a ima pravo i da učestvuje aktivnije u akcijama. Period obuke, kurseva i pripravničkog staža je već neki period od minimalno pet do šest godina, nakon čega imate pravo da polažete ispit za gorskog spasioca, koji je jako zahtjevan i podrazumijeva sve ono što je do tada naučeno i u zimskim i ljetnim uslovima.  Matilda: Obaveze i odgovornosti su velike. Morate biti aktivni u nekoj aktivnosti koja uključuje boravak u prirodi – planinarenje, aplinizam, vožnja biciklom i drugim aktivnostima koje doprinose djelatnostima spašavanja. Morate se spremno odazvati u svako doba u pomoć. Čuvati privatnost spašene osobe jer nismo mi ti koji odlučujemo da li će javnost saznati nešto prije rodbine. Kontinuirano treba usavršavati vlastite psihofizičke sposobnosti, znanja i vještine potrebne za spašavanje. Šta biste poručili djevojkama i ženama koje razmišljaju o tome da krenu u svijet planinarenja i istraživanja prirode, ali možda maštaju i da postanu članice GSS-a? O čemu trebaju voditi računa? 

Matilda: Pridružite se gorskoj službi spašavanja. Sigurno ćete steći vještine zbog kojih ćete zavoljeti sebe. Biti dio tima koji je spasio život je neprocjenjiva, prije svega, osobna satisfakcija. Javite se stanici gorske službe spašavanja u vašem gradu, bit će nam čast da imamo vas, djevojke, u timu. Arina: Ono što trebamo imati jeste sposobnost da gradimo u sebi nesebičnost, velikodušnost. U redu je staviti sebe na prvo mjesto, ali isto tako, ono što je najvažnija stvar ne samo u gorskoj službi spašavanja, nego generalno u životu, je odnositi se prema drugima s poštovanjem jer svako može doprinijeti bilo da radi u administraciji, samo logistiku, stijenska spašavanja ili neku specijalizaciju kao što je ronjenje i spašavanje na vodi i pod vodom. Karijerno građenje kroz gorsku službu nije moguće, to se radi volonterski i zaista je potrebno da se srcem i dušom ide u to. Nisada: Poručila bih djevojkama da ne razmišljaju na način da spol treba uopšte da bude pitanje da li nešto mogu ili ne mogu Najvažnije je da djevojka bude spremna da se posveti jer je ovo jako dug i intenzivan proces koji zahtijeva puno odricanja, zalaganja i učenja. Bitno je da je osoba timski igrač jer ovdje jedan čovjek ne može ništa uraditi. Možete biti savršeni u tehnikama spašavanja ili pružanju prve pomoći, ali ako niste timski igrač i ne radite sa kolegama, ne možete ništa. Žene mogu ako žele da rade sve jednako kao i muškarci. Inicijativa “Žene vode na putu mira i sigurnosti u Bosni i Hercegovini”, uz podršku Fonda za izgradnju mira generalnog sekretara UN-a (PBF) zajednički provode UN Women, UNFPA i IOM u ime Ujedinjenih nacija u BiH, a u partnerstvu sa Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine.