Dobar dan svima i hvala što ste došli. Dozvolite mi da, prije svega, izrazim iskrenu zahvalnost vlastima u Bosni i Hercegovini na tome što su bili domaćini mojoj službenoj posjeti. Vrlo pomno pratimo situaciju u Bosni i Hercegovini. Ova posjeta je pružila važnu priliku da razgovaramo o nizu pitanja i izazova u pogledu ljudskih prava s kojima se građani Bosne i Hercegovine, zajedno s njenim institucijama, civilnim društvom i drugim akterima, bore gotovo tri desetljeća. Ovo je bila prva posjeta visokog povjerenika UN-a za ljudska prava od dolaska Mary Robinson u BiH 1998. godine. Neki izazovi ljudskih prava su prisutni i dan danas. Ožiljci konflikta od 1992. do 1995. godine su duboki. Sjećanja su još uvijek bolna. Ali nakon moje posjete, uvjerena sam da mnogi posjeduju volju i odlučnost da izgrade društvo u kojem će svi građani, širom zemlje, moći uživati u miru i biti tretirani jednako, s poštovanjem i dostojanstvom. Tokom boravka u Bosni i Hercegovini susrela sam se s predsjedavajućim Predsjedništva Šefikom Džaferovićem, ministrom za ljudska prava i izbjeglice BiH, članovima Parlamentarne skupštine, Institucijom ombudsmena za ljudska prava, članovima Ustavnog suda, Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća i tužiteljem Tužilaštva Bosne i Hercegovine. Sastala sam se i s visokim predstavnikom i drugim predstavnicima međunarodne zajednice. Također sam se susrela s porodicama žrtava rata i raznim akterima civilnog društva koji rade na pitanjima izgradnje mira, pomirenja, tranzicijske pravde, borbe protiv korupcije, prava žena, osoba s invaliditetom, LGBTI zajednice i migranata. Većina ljudi s kojima sam se susrela izrazila je zabrinutost zbog uporne diskriminacije na raznim osnovama, prvenstveno na osnovu etničke pripadnosti, roda i seksualne orijentacije. To utječe na građanska i politička prava, uključujući izborna prava, kao i na ekonomska, socijalna i kulturna prava: od podijeljenog, segregiranog obrazovnog sistema, pristupa zapošljavanju povezanog s političkom pripadnosti, pokroviteljstvom ili lojalnošću, nejednake socijalne zaštite ovisno o mjestu prebivališta, do marginalizacije s kojom se još uvijek suočavaju mnogi ljudi koji su se nakon sukoba vratili u svoje mjesto prijeratnog prebivališta, romske zajednice i osobe s invaliditetom. Bosna i Hercegovina ima zakone koji zabranjuju diskriminaciju i bitno je da se oni primjenjuju u cijeloj zemlji i od strane svih institucija kako bi se efikasno eliminirali svi oblici diskriminacije. Aktivan angažman političkih lidera u izgradnji inkluzivnog društva ključan je za njegovu budućnost. Tokom moje posjete susrela sam se s energičnim i hrabrim akterima civilnog društva koji su istakli neke poteškoće s kojima se susreću u svom radu, zabrinutost oko zaštite građanskog prostora, uključujući online i offline prijetnje s kojima se suočavaju novinari koji istražuju korupciju ili osporavaju dominantne političke narative. Postoji stvarna zabrinutost za mlade, posebno s obzirom na to da je fragmentirani obrazovni sistem, s različitim nastavnim planovima i programima i udžbenicima, ukorijenio podjele i nepovjerenje među zajednicama. Djeca ne bi smjela biti prisiljena da putuju na velike udaljenosti iz straha da su nepoželjna i da neće biti sigurna u svojim lokalnim školama. Obrazovanje je za sve, i djeca ne smiju postati politički pijuni. Jedno od najdirljivijih iskustava tokom četverodnevne misije bila je moja posjeta Memorijalnom centru Srebrenica-Potočari gdje je oko 8.000 muškaraca i dječaka ubijeno u genocidu. Tamo sam odala počast žrtvama, preživjelima i porodicama ubijenih te se susrela s majkom koja je sa mnom podijelila priču o gubitku supruga i šesnaestogodišnjeg sina. Posmrtni ostaci njenog supruga pronađeni su u jednoj masovnoj grobnici, ali njezin sin se i dalje vodi kao nestao. Rekla mi je da živi s boli svaki dan, ali nikada neće odustati od nade da će jednog dana pronaći njegove ostatke i konačno ga položiti pored oca. Govorila mi je o odlučnosti srebreničkih majki da nastave svoju borbu kako bi osigurale da genocid nikad ne bude zaboravljen. Obje smo plakale. Dijelim njezinu nadu da će jednog dana pronaći posmrtne ostatke svog sina i da nikada ne smijemo zaboraviti tragediju Srebrenice. Danas se oko 7.000 ljudi koji su nestali tokom rata još uvijek vode kao nestali nakon masovnih zločina izvršenih širom zemlje. Nekim glavnim organizatorima ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida je suđeno i oni će provesti ostatak života u zatvorskim ćelijama. Ali, mnogi počinitelji, uključujući i one optužene za seksualno nasilje, i dalje su nekažnjeni i slobodno šetaju Bosnom i Hercegovinom ili drugim zemljama. Nadam se da će i u tim slučajevima pravda biti zadovoljena. S vremenom, neki možda nikad neće biti identificirani te je, stoga, vrlo bitno snažno provoditi krivično gonjenje u zemlji za sve zločine počinjene tokom sukoba kako bi oni čija se krivnja utvrdi bili odgovarajuće kažnjeni. Važno je da zemlje u regiji intenziviraju saradnju u tom pogledu. Individualna odgovornost kroz neovisne pravosudne mehanizme ključna je za izbjegavanje i prevladavanje kolektivne krivnje. Zbog toga su suđenja za ratne zločine toliko važna kao elementi traženja istine i poticanja pomirenja. Zemlja će moći krenuti naprijed tek kada se u potpunosti suoči sa svojom prošlosti. Ja sam doktor medicine i proteklih dana sam tokom razgovora metaforički govorila „da rana može zacijeliti samo kad je očišćena, i to temeljito očišćena“. Dobila sam uvjeravanja da tužitelji nastavljaju tragati za ratnim zločincima i nestalim osobama i pozvala sam ih da nastave s progonom odgovornih u skladu s važećim međunarodnim standardima. Mali napredak je postignut u pogledu isplate reparacija svim žrtvama zločina. Ključni element procesa zacjeljivanja je osigurati da se žrtvama i njihovim porodicama osiguraju pravna sredstva. Ne postoji sveobuhvatan program za civilne žrtve torture, uključujući bivše logoraše i preživjele seksualnog nasilja povezanog s ratom, ni za porodice nestalih osoba. Reparacije su nedovoljne. Obaviještena sam o slučajevima u kojima je sud odredio počiniteljima da isplate odštetu, ali oni to nisu uradili jer nemaju sredstva ili ih skrivaju. Stoga je nužna shema odštete i potrebno je novo zakonodavstvo. Trebalo bi osnovati fond za obeštećenje žrtava. Isto tako, trebalo bi formirati i fond za porodice nestalih osoba.  Posebno me je zabrinula činjenica da su sudovi širom Bosne i Hercegovine odbijali zahtjeve preživjelih žrtava rata za odštetu zbog zastare. Neki od onih koji su tražili pravdu morali su platiti previsoke sudske takse nakon što su izgubili građansku parnicu, što je dovelo do situacije u kojoj su žrtve novčano kažnjene i ponovo traumatizirane zbog traženja pravde. Ova praksa se mora hitno prekinuti. Odgovornost je na Bosni i Hercegovini da osigura da su počinitelji zločina iz prošlosti kažnjeni, da osigura odštetu preživjelim žrtvama i porodicama svih žrtava, te da vodi i podržava proces zacjeljivanja i pomirenja. Također je odgovorna suprotstaviti se poricanju zločina i glorificiranju ratnih zločinaca. Napominjem da je ove sedmice Sud BiH osudio tri osobe zbog poticanja na mržnju 2019. godine pjevanjem pjesama koje su predstavljale prijetnju nasiljem u Višegradu i razumijem da je ta presuda bez presedana. Govoru mržnje nema mjesta po bilo kojoj osnovi. Dok se Bosna i Hercegovina sprema za izbore u oktobru, potičem sve političare da promijene retoriku i politiku podjela, da se usredotoče na promoviranje prava svih u cijeloj zemlji i da grade inkluzivnu i demokratsku budućnost, zasnovanu na jednakosti svih građana. Čula sam da su hiljade ljudi, posebno mladih, napustili Bosnu i Hercegovinu proteklih godina. Odliv talenata je razlog za stvarnu zabrinutost i nadam se da će zemlja moći pronaći rješenja i provesti djelotvorne mjere za zaustavljanje odlazaka. Ne radi se samo o nedostatku radnih mjesta nego i o percipiranoj korupciji i nepovjerenju u vlasti, institucije i javne službe. Bosna i Hercegovina ima toliko toga za ponuditi i iskreno se nadam da će njeni lideri biti ujedinjeni i da će najbolje interese ove mlade zemlje staviti na prvo mjesto - za dobrobit svih. Od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma Bosna i Hercegovina je usvojila opsežan zakonodavni okvir i posjeduje značajan broj pravosudnih i drugih institucija kojima je povjereno promoviranje i zaštita ljudskih prava. Mnogi ljudi s kojima sam se susrela žalili su se na nedovoljnu provedbu i primjenu zakona. Neki su izrazili zabrinutost zbog funkcioniranja ili čak neovisnosti institucija, otkrivajući značajno nepovjerenje u njihovu sposobnost zaštite prava. Od ključne je važnosti da te institucije budu čvrste, nezavisne, transparentne i nepristrane i da se doživljavaju kao takve. Institucija ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine ima posebno važnu ulogu. Budući da počinje proces imenovanja i izbora ombudsmena, bitno je da on bude potpuno transparentan, pravičan i nepristran i da organizacije civilnog društva prate ovaj proces. Ova institucija mora imati povjerenje svih ljudi u Bosni i Hercegovini i ona mora proaktivno promovirati i štititi ljudska prava, kao i rad aktera civilnog društva. Mnogi sagovornici iz civilnog društva opisali su napade na građanski prostor proteklih godina, s posebnom zabrinutošću u entitetu Republika Srpska. Novinari, kao i branitelji ljudskih prava, posebno žene, suočavaju se sa sve većim pritiskom, zastrašivanjem i prijetnjama. Najviše zabrinjava stigmatizacija od strane političkih lidera, što izaziva društvenu isključenost. Zaštita temeljnih sloboda neophodna je u svakom trenutku, a posebno uoči izbora u oktobru. Također je važno uspostaviti mehanizme za jačanje zaštite novinara i branitelja ljudskih prava te poticati inicijative koje se poduzimaju u tom pogledu. Raznolikost ove zemlje jedno je od njezinih velikih bogatstava. Vidim toliki potencijal za Bosnu i Hercegovinu. Svako zaslužuje živjeti na sigurnom mjestu gdje je poštivanje ljudskih prava svih u njegovoj srži. Hvala vam.

Prepoznajući stalnu rasprostranjenost govora mržnje u javnom prostoru u Bosni i Hercegovini, uključujući govor mržnje online, te štetan uticaj koji taj govor ima na društvo, a ponajprije na procese izgradnje povjerenja i pomirenja, ove ključne institucije kojima je u okviru njihovih mandata povjerena borba protiv govora mržnje i diskriminacije, potpisale su deklaraciju obaveze kojim su potvrdile svoju posvećenost i izrazile svoju rješenost da se bore protiv i osude sve manifestacije takvog govora. Tokom potpisivanja deklaracije, dr. Jasminka Džumhur, ombudsmanka Bosne i Hercegovine je naglasila da “tolerancija, u društvu različitosti, uspostavljena na principima očuvanja digniteta svake individue, bez obzira kojoj grupaciji pripada pretpostavlja uspostavljen efikasan zakonodavni i institucionalni okvir za sprečavanje i prevenciju govora mržnje. Pozivanje na slobodu izražavanja ne može biti opravdanje za korištenje govora mržnje zbog čega mediji kao kanal komunikacije imaju ogromnu odgovornost”. „Vrlo je bitno blagovremeno reagirati, prevenirati mogući govor mržnje, a to znači više  edukacije  i to od školskog sustava, medija, svakodnevnog javnog života. Insistiranje na odgovornosti za izgovorenu riječ  mora biti dominantno, a time mora biti i efikasnija uloga državnih institucija, civilnog društva i regulatornih tijela. Ključno je uspostaviti efikasne mehanizme na prevenciji, zaštiti i sankcioniranju govora mržnje u našem društvu. Pored činjenice da su uspostavljena regulatorna tijela i odgovarajući zakonski okvir kako bi se prevenirao i suzbio govor mržnje, vrlo je važno da mediji i ličnosti iz javnog života budu svjesni svoje odgovornosti i uticaja koji imaju na javnost“, dodala je gđa. Nives Jukić, ombudsmanka Bosne i Hercegovine. Predsjednik Centralne izborne komisije BiH, dr. Suad Arnautović je povodom zajedničkog potpisivanja naglasio važnost podizanja svijesti i edukacije birača i najšire javnosti, kako bi prepoznali sve oblike govora mržnje ispoljene od strane političkih zvaničnika, kandidata i njihovih pristalica. Suzbijanje govora mržnje za cilj ima jačanje tolerancije u društvu i prijeko potreban razvoj i napredak demokratskih procesa. Dokument je u ime Centralne izborne komisije i po ovlaštenju predsjednika potpisala gđa. Vanja Bjelica-Prutina, članica Komisije.   Potpisujući deklaraciju, gđa. Samra Filipović Hadžiabdić, direktorica Agencije za ravnopravnost spolova Bosne i Hercegovine, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH je naglasila da su „u Bosni i Hercegovini prisutni diskriminatorni stereotipi o ulogama i odgovornostima žena i muškaraca u porodici i društvu, što podstiče seksističke i mizogine stavove. Stoga su žene često izložene govoru mržnje na osnovu spola, posebno novinarke, političarke, aktivistice i generalno sve braniteljice ljudskih prava. Stoga je neophodno donijeti i provoditi učinkovite mjere za sprečavanje i zabranu upotrebe seksističkog i mizoginog jezika i govora mržnje u javnom diskursu. Neophodno je obezbijediti zaštitu svih braniteljica ljudskih prava kako bi im se omogućilo da slobodno obavljaju svoje važne poslove bez straha ili prijetnje nasiljem ili uznemiravanjem. Sada, u vrijeme predstojeće predizborne kampanje posebno je važno skrenuti pažnju medija, političkih aktera i šire javnosti o neprihvatanju seksističkog i mizoginog prikazivanja žena - političarki u medijima i ukazivati na važnosti pozitivnih prikaza žena kao aktivnih pokretača promjena u društvu“. “Ne postoji problematičnije pitanje za one koji se bave medijskim slobodama od “govora mržnje”. Oslanjajući se na slobodu primanja i saopštavanja informacija, u skladu sa članom 10. Evropske konvencije o ljudskim pravima, mediji su obavezni da informišu građane o svemu, pa i o pojavi govora mržnje. Pitanje govora mržnje u BiH reguliše se pravnim okvirom - Kodeksom o audiovizuelnim medijskim uslugama i medijskim uslugama radija, zasnovanim na međunarodnih pravnim instrumentima. Internet se smatra turboakceleratorom govora mržnje ne samo zbog mogućnosti pristupa već iz razloga što dozvoljava slobodu bez odgovornosti. Stoga, bavljenje govorom mržnje predstavlja kompleksan i multidimenzionalan zadatak u koji trebaju biti uključeni svi relevantnih sudionici u društvu”, podcrtala je gđa. Amela Odobašić iz Regulatorne agencija za komunikacije. Rezidentna koordinatorica Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovina, dr. Ingrid Macdonald, je pohvalila ovu posvećenost institucija, ističući da je „uloga institucija s mandatom za praćenje, reguliranje i rješavanje problema diskriminacije i govora mržnje ključna u današnjem svijetu brzog protoka informacija. U zemlji u kojoj su toksični govor mržnje i dezinformacije sveprisutni i brzo se šire, ove institucije mogu biti primjer, pokazujući nultu stopu tolerancije prema svim oblicima govora mržnje. Riječi, komentari i prikazi s namjerom targetiranja određene skupine nikada nisu prihvatljivi i često uzrokuju stvarnu štetu. Svi mi imamo ulogu u osiguravanju bezbjednog javnog prostora kako bismo zaustavili mržnju!”. Na sastanku je takođe istaknuto da postoji potreba da se ojača saradnja između relevantnih institucija, da se ojača svijest o govoru mržnje i njegovom uticaju, te da se snage udruže radi sprečavanja i suzbijanja ove pojave. Tim Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini nastaviće da pruža podršku naporima u borbi protiv govora mržnje, kao i borbi protiv širenja lažnih i pogrešnih informacija, a prema globalnom Akcionom planu Ujedinjenih nacija za borbu protiv govora mržnje i mjerama za govor bez mržnje (#ZastaviMržnju).

“Danas više nego ikada moramo govoriti o opasnostima govora mržnje u medijima, naročito vama mladim ljudima. Uz sve napore koje grad Mostar i nadležne institucije ulažu u zaštitu kulturnog naslijeđa, govor mržnje u medijima i neodgovorno korištenje društvenih mreža uzrokuje aktivnosti koje donose negativan efekat, kao što imamo u slučaju devastiranja životnog djela velikog arhitekte Bogdana Bogdanovića i tome moramo stati u kraj”, kazao je Šešum. Inače, radionica se održala u zgradi UN-a, a sklopu projekta pod nazivom „Društveni mediji za mir“, koje organiziraju UNESCO i EU, s ciljem jačanja otpornosti civilnog društva na potencijalni štetni sadržaj koji se širi putem interneta. Posebna pažnja je posvećena govoru mržnje koji podstiče na nasilje, istovremeno unapređujući promociju mira putem digitalnih tehnologija i to prvenstveno društvenih medija/mreža. U diskusiji je istaknuta snažna uloga društvenih mreža i informaciono-komunikacijskih tehnologija u oblikovanju društveno-političke stvarnosti, uključujući njihovu zloupotrebu kao alata za polarizaciju društva manipulacijom i pojačavanjem dezinformacija ili povećanjem govora mržnje i netrpeljivosti. Melisa Durak, voditeljica ovog UNESCO projekta, istakla je da je problem govora mržnje u modernom vremenu sve istaknutiji u društvu, te da je dominacija društvenih medija povećala plasman dezinformacija, lažnih vijesti, a u cilju izazivanja govora mržnje.  “Ovu negativnu pojavu na društvenim mrežama, kao globalnog komunikacijskog fenomena možemo spriječiti prvenstveno edukacijom o medijskoj pismenosti, kao i saradnjom između platformi društvenih mreža, civilnog društva i vlasti kako bismo suzbili štetni sadržaj na internetu i poticanje tenzija, mržnji i nasilja u našem društvu”, kazala je Durak. Radionice pod nazivom “Sprečavanje govora mržnje i medijska pismenost na online medijima”, se implementiraju u saradnji sa marketing agencijom Republic iz Sarajeva, a pored nevladinog sektora namijenjene su i studentima, učenicima kao i predstavnicima nevladinog sektora, udruženja i medija u BiH.

Razmjeri ovog groznog zločina tokom konflikta u Bosni i Hercegovini doveli su do toga da Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju prepozna seksualno nasilje kao oružje rata i etničkog čišćenja. Seksualno nasilje uglavnom je bilo usmjereno na žene i djevojke, ali i muškarce i dječake. Procjenjuje se da je više od 20,000 žena, djevojaka, muškaraca i dječaka bilo podvrgnuto seksualnom nasilju, a broj je vjerojatno mnogo veći. Što se tiče svih sukoba, nikada nećemo znati tačan broj žrtava – neke su ubijene, a mnogi preživjeli zbog traume i stigmatizacije nikada ne bi progovorili. Neki gradovi u Bosni i Hercegovini jezivo su povezani sa sistemskim, masovnim seksualnim nasiljem. Neshvatljivo je da se preživjele i dalje zapostavlja, dehumanizira i stigmatizira, a da se i dalje veličaju ratni zločinci. Vlasti na svim razinama moraju odati počast sjećanju na žrtve i preživjele, ali i osigurati reparacije. Ugovorna tijela Ujedinjenih nacija za ljudska prava su izdala preporuke Bosni i Hercegovini da osigura pristup pravdi i reparacije za žrtve seksualnog nasilja počinjenog tokom sukoba devedestih. Ova tijela uključuju Odbor protiv mučenja, Odbor za uklanjanje diskriminacije žena, Odbor za ljudska prava, Odbor za ekonomska, socijalna i kulturna prava. Ipak, gotovo trideset godina nakon završetka konflikta, većina preživjelih nije dobila pravdu ni odštetu, te nastavljaju živjeti s fizičkim i psihičkim posljedicama neopisivih zločina koje su pretrpjeli. Djeca rođena iz silovanja počinjenog tokom konflikta su također suočena sa stigmatizacijom i nizom prepreka. Kao što je generalni sekretar Ujedinjenih nacija istaknuo u svom posljednjem izvještaju UN-ovom Vijeću sigurnosti o seksualnom nasilju povezanom sa konfliktima, nedovoljan napredak je postignut u izdavanju reparacija. Preživjeli koji su tražili pravdu suočili su se s nepojmljivim mukama. Neprihvatljivo je da se onima koji su pokrenuli pravni postupak za odštetu u entitetu Republika Srpska nalaže da plate sudsku taksu ako izgube postupak, a to podrazumijeva oduzimanje imovine, uključujući i socijalnih davanja. Posebni izvjestilac Ujedinjenih nacija za promicanje istine, pravde, reparacija i garancija neponavljanja, g. Fabian Salvioli, izrazio je zabrinutost da ova situacija produžuje stigmatizaciju i ekonomsku marginalizaciju preživjelih. Budući da Bosna i Hercegovina obilježava 30. godina članstva u Ujedinjenim nacijama, sva relevantna tijela moraju osigurati odštetu i rehabilitaciju za preživjele seksualnog nasilja počinjenog tokom konflikta i djecu rođenu iz djela silovanja u tom periodu. To je neizostavni dio procesa ozdravljenja društva.     [2] Izvještaj generalnog sekretara Ujedinjenih nacija o seksualnom nasilju u konfliktima, S/2022/272, 22.mart 2022., str. 21, paragraf 63, na https://www.securitycouncilreport.org/atf/cf/%7B65BFCF9B-6D27-4E9C-8CD3-CF6E4FF96FF9%7D/s-2022-272.pdf [3] Izjava specijalnog izvjestitelja Salviolija https://www.ohchr.org/en/statements/2021/12/2021/12/preliminary-observations-official-visit-bosnia-and-herzegovina