Grad Gradačac zna da održivi razvoj zajednice nije moguć, sve dok se ne razvije sigurno okruženje za život stanovnika unapređenjem rada lokalnih službi u oblasti civilne zaštite, zdravstva, obrazovanja i poljoprivrede, a s ciljem smanjenja rizika od katastofa (DRR). Naselje Aličkovići u mjesnoj zajednici Mionica u Gradačcu je na korak ka dugoročnom rješavanju problema klizišta s kojim se ova zajednica bori već deceniju. Mještanka naselja Enesa Aličković se prisjeća da se klizište aktiviralo 2014. godine kada je kuća njene porodice bila među najugroženijima u naselju. “Aktivno klizište je bilo udaljeno tek pet metara od naše kuće. Tada smo uspjeli uz pomoć Civilne zaštite Gradačca privremeno sanirati klizište, ali smo i dalje bili ugroženi”, rekla je Aličković. Kišni dani su donosili nove probleme za mještane Aličkovića. Klizište bi se iznova aktiviralo prijeteći urušavanju njihovih kuća i prilaznih puteva. Porodična kuća Enese Aličković je u proteklim godinama privremeno sanirana više puta, ali obližnje klizište je i dalje predstavljalo prijetnju. “Tek kada je uslijedila sanacija kroz ovaj projekat dobili smo trajno rješenje i uspjeli smo sačuvati krov nad glavom na čemu smo jako zahvalni. Na sreću naša kuća je sada zaštićena jer su na okolnom zemljištu urađene drenaže, postavljen je suhi bunar i nasut je kamen koji će spriječiti širenje klizišta”, kazala je Aličković. Kuće, putevi i voćnjaci koji su bili izloženi klizištu u naselju Aličkovići trajno su zaštičeni sanacijom čime će Grad Gradačac umanjiti stalna ulaganja u privremene sanacije klizišta koje su rađene u proteklim godinama. Sanacija klizišta u MZ Mionica samo je samo jedan od niza aktivnosti koje su urađene u Gradačcu realizacijom aktivnosti Zajedničkog programa, a putem rada Lokalne DRR platforme sastavljene od stručnjaka iz raznih oblasti - civilna zaštita, zdravstvo, obrazovanje i poljoprivreda. Oni su kroz putem redovnih radnih sastanaka te učešćem na brojnim edukacijama i radionicama u sklopu DRR programa iznalazili najbolja rješenja za unapređenje zaštite i sigurnosti građana. Članica Lokalne DRR platforme u oblasti obrazovanja Ervada Sinanović, inače direktorica Osnovne škole ”Musa Ćazim Ćatić”, kaže da je DRR Program proširio svijest nastavnog osoblja u Gradačcu o njihovoj ulozi u prevenciji katastrofa. Iz ove lokalne zajendice, u projekat su bile uključene četiri osnovne škole koje su završile procjenu rizika i ugroženosti, te razvili planove pripravnosti i djelovanja u slučaju vanrednih okolnosti. “Održano je ukupno osam radionica u kojima su bili uključeni nastavnici i učenici, a posebno bih izdvojila vježbu evakuacije u kojoj su im se pridružili i predstavnici Civilne zaštite, policije i Službe hitne pomoći Doma zdravlja Gradačac”, rekla je Sinanović. Škole u Gradačcu su dobile i značajna sredstva kojim su finansirale sanaciju školskih objekata, postavljanje pristupnih rampi za invalide, te nabavku CO2 aparata za gašenje požara i razvojnih kutija sa automatskim strujnim osiguračima. Sinanović dodaje da je u sklopu DRR programa proveden i Pilot projekat analize i procjene rizika sigurnosti i općeg stanja školskih objekata putem takozvane VISUS metodologije koja se odnosi na vizuelnu analizu za definisanje unapređenja sigurnosnih strategija. “Ova metodologija omogućava evaluaciju školskih objekata procjenom višestrukih opasnosti korištenjem posebne aplikacije koju su razvili na Univerzitetu u Udinama u Italiji, a ovu aktivnost u Gradačcu su provodili profesori i studenti sa Arhitektonskog fakulteta Sarajevo i Arhitektonsko-građevinskog fakulteta u Banja Luci”, pojasnila je Sinanović. Značajno je unaprijeđena i sigurnost najugroženijih stanovnika, kroz niz treninga i obuka koje su prošli uposlenici Centra za socijalni rad Gradačac, kako bi bili spremni primjenom novih vještina zaštite i spašavanja stanovnika adekvatno reagovati i time prevenirati katasrofe. Centar je izradio i procjenu rizika i ugroženosti ranjivih kategorija stanovništva na osnovu koje su izrađene strategije zaštite i operativne procedure za rad i zaštitu u kriznim situacijama. U sklopu DRR Programa Centar je dobio i sredstva kojim je nabavio pakete opreme za rad u kriznim situacijama, računare za digitalizaciju arhive, te po prvi put izradio internet stranicu Centra. “Pored svih obaveza i nedaća koje nosi složenost poslova i usluga kojima se bavi Centar za socijalni rad, njegovi uposlenici su aktivno učestvovali u brojnim radionicama, edukacijama i seminarima kako za krizno vrijeme tokom pandemije Covid-19, tako i poslije. Jako smo ponosni na ono što su radili”, istakla je Sinanović. Ona na kraju ističe da su svi građani i građanke u Gradačcu koji su na bilo koji način sudjelovali u programu DRR dali svoj doprinos kako bi stvorili sigurnije okruženje i bolje uslove za život u njihovoj lokalnoj zajednici. Općina Gradačac je jedna od deset partnerskih lokalnih zajednica Zajedničkog programa Vlade Švicarske i Ujedinjenih nacija „Smanjenje rizika od katastrofa za održivi razvoj u BiH“. Osnovni cilj Programa je podržati jedinice lokalne samopuprave u BiH u unapređenju njihovih institucionalnih kapaciteta za smanjenje rizika od katastrofa, okvira, javnih usluga i partnerstva. Program podržava građane, posebno najranjivije kategorije, i lokalne zajednice u BiH koje imaju visok rizik kako bi se pripremili i prilagodili rizicima od katastrofa, kao i osigurali da je stanovništvo u područjima izloženim rizicima manje ranjivo na socijalne i ekonomske posljedice katastrofa i klimatskih promjena. Zajednički program provode agencije UN-a u BiH - Razvojni program Ujedinjenih naroda – UNDP, Dječiji fond Ujedinjenih naroda – UNICEF, Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, nauku i kulturu – UNESCO, Populacijski fond Ujedinjenih naroda – UNFPA i Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda - UNFAO, u partnerstvu s domaćim institucijama vlasti.

“Svako ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, što obuhvata i pravo da ne bude uznemiravan zbog svog mišljenja, kao i pravo da traži, prima i širi informacije i ideje bilo kojim sredstvima i bez obzira na granice”. Član 19, Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima, 1948 1993. godine, na preporuku Generalne konferencije organizacije Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu (UNESCO), 3. maj je proglašen Svjetskim danom slobode medija. Svake godine ovaj dan podsjeća vlade na potrebu da poštuju svoju posvećenost slobodi medija. Ova 30. godišnjica Svjetskog dana slobode medija ima poseban odjek jer se poklapa sa 75. godišnjicom Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima – prve globalne obaveze država da štite građanska, kulturna, ekonomska, politička i socijalna prava svih svuda, na osnovu o urođenom dostojanstvu svakog ljudskog bića. Pravo na slobodu mišljenja i izražavanja sadržano je u Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima i uključuje „slobodu da se ne ometaju mišljenja i da se traže, primaju i širi informacije i ideje bilo kojim sredstvima i bez obzira na granice “ (član 19.). Prepoznajući nedjeljivost svih ljudskih prava, ovogodišnji Svjetski dan slobode medija stavlja u središte pažnje pravo na slobodu izražavanja kao pokretača svih drugih ljudskih prava. Sloboda izražavanja omogućava ostvarivanje drugih ljudskih prava, uključujući učešće u javnim poslovima (kao što je pravo glasa) i u kulturnom životu, mirnom okupljanju i udruživanju, obrazovanju, slobodi misli, savjesti i vjeroispovijesti, povoljnim uslovima rada i zdravlje. Pandemija COVID-19 naglasila je važnost pristupa pouzdanim informacijama. Zaista, tokom te krize, informacije su bile pitanje života. UNESCO promoviše “informacije kao javno dobro”, naglašavajući posebnu ulogu novinarstva u proizvodnji provjerenih informacija od javnog interesa. Nažalost, Ujedinjene nacije su izvijestile da su prijetnje i napadi na novinare i medijske radnike u porastu. Prema izvještaju UNESCO-a 2021/2022 o svjetskim trendovima u slobodi izražavanja i razvoju medija, od 2016. do 2021. godine 455 novinara je ubijeno zbog svog rada, dok je 85% svjetske populacije iskusilo pad slobode štampe u svojoj zemlji. Ujedinjene nacije u Bosni i Hercegovini zabrinute su zbog sve izazovnijeg okruženja za slobodu medija i sigurnost novinara. U izvještaju o sigurnosti novinara i pristupu informacijama u Bosni i Hercegovini objavljenom 2022. godine, Ured Visokog komesara Ujedinjenih nacija za ljudska prava i Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini primjećuje da se novinari sve više suočavaju s političkim i ekonomskim pritiscima, fizičkim i verbalni napadima, prijetnjama, uključujući prijetnje smrću, uznemiravanje na internetu i druge oblike zastrašivanja. Prema podacima Udruženja BH novinari, politički pritisci i napadi na novinare i nezavisne medije u 2022. godini porasli su za 40 posto u odnosu na 2021. godinu, a verbalne prijetnje, prijetnje smrću i govor mržnje porasli su za 137 posto. U izvještaju se također ističe sve veća upotreba tužbi za klevetu kao alata zastrašivanja i pritiska, posebno od strane javnih ličnosti. U julu 2020. godine, Linija za besplatnu pomoć medijima registrovala je 289 neriješenih tužbi za klevetu protiv novinara i medija, od kojih su 80% pokrenuli političari. Posljednjih mjeseci, zakonodavne inicijative za rekriminalizaciju klevete u Republici Srpskoj izazvale su ozbiljnu zabrinutost zbog značajne erozije prostora za slobodnu i sigurnu javnu debatu. Specijalni izvjestilac za promociju i zaštitu prava na slobodu mišljenja i izražavanja i Specijalni izvjestilac za pravo na slobodu mirnog okupljanja i udruživanja uputili su saopštenje vlastima u kojem ih pozivaju da povuku nacrt zakona. Nekoliko mehanizama Ujedinjenih nacija za ljudska prava upozorilo je na kriminalizaciju klevete. Rezolucijom Generalne skupštine Ujedinjenih nacija 76/173 iz 2021., koju podržava Bosna i Hercegovina, vlade se pozivaju da osiguraju da se zakoni o kleveti ne zloupotrebljavaju za cenzuru i miješanje u rad novinara. Vlasti, na bilo kom nivou upravljanja, u Bosni i Hercegovini su dužne da podržavaju pravo na slobodu mišljenja i izražavanja. Zaštita slobode izražavanja i slobode medija također su uvjet za pristupanje Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji. Ujedinjene nacije u Bosni i Hercegovini pozivaju sve nadležne vlasti u cijeloj zemlji da dalje promovišu i štite pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, u cijeloj zemlji, da osiguraju da ne dođe do nazadovanja u uživanju ovog prava, te da stvore uslove za slobodno i sigurno izražavanje i učešće aktera civilnog društva i građana. To uključuje osiguravanje efikasne zaštite novinara, brze, nepristrasne i temeljite istrage o svim napadima (offline i online) na njih i medijske kuće, suzdržavanje od javnog diskreditiranja novinara i drugih aktera civilnog društva i instrumentalizacija zakona kako bi se ušutkali kritičari. Ingrid MacDonald
Rezidentna koodinatorica UN-a u Bosni I Hercegovini Siniša Šešum
Šef UNESCO kancelarije u Sarajevu Više informacija o: World Press Freedom Day 30th Anniversary The 75th anniversary of the Universal Declaration of Human Rights  

Povodom Međunarodnog dana djevojaka u sektoru informacija, komunikacija i tehnologije (IKT), danas je održan cjelodnevni događaj pod nazivom “Ko pokreće BiH? IT djevojke!”. Događaj su otvorile Dr. Ingrid Macdonald, rezidentna koordinatorica UN-a u BiH i Sajra Mušanović, učenica Druge gimnazije Sarajevo. Cilj ovog događaja bio je naglasiti važnost osnaživanja djevojčica i djevojaka kroz različite projekte u okviru inicijative IT Girls, na kojima rade četiri UN agencije u Bosni i Hercegovini: UNDP, UNICEF, UN Women i UNFPA, kao i neophodnost učešća IKT sektora, kako u procesu sticanja vještina i obrazovanja, tako i u stvaranju privlačnog radnog okruženja za djevojke. Dr. Ingrid Macdonald, rezidentna koordinatorica UN-a u BiH, na otvaranju se zahvalila UN agencijama koje su zajedno okupile 100 IT djevojaka kako bi obilježile ovaj dan. “IT industrija u BiH je jedan od najbrže rastućih sektora koji ostvaruje više od 500 miliona maraka godišnje uz kontinuirani rast svake godine. Ono što također uočavamo je da je u IT sektoru samo 23% žena. To treba promijeniti. UN podržava djevojke i žene u tome da postanu dio IT sektora koji je jako važan za ekonomiju BiH, a u okviru inicijative IT Girls više od dvije hiljade mladih djevojaka i žena su dobile tu priliku”, kazala je dr. Macdonald, podsjetivši na istraživanje UNICEF-a prema kojem 583 škole u BiH nemaju internet konekciju, što otežava ulaz u IT sektor i dječacima i djevojčicama. “Danas slavimo djevojke u IT-u širom BiH koje će da predstave svoje inovacije, i razgovaramo o važnosti borbe protiv online nasilja, kojem su žene i djevojke često izložene. To je neprihvatljivo i zato je jako važno da razgovaramo o tome”, rekla je dr. Macdonald. Pored uvodnog, tokom dana su održani tematski paneli o digitalnim i životnim vještinama, radnim mjestima koja ohrabruju djevojke, te prezentacije IKT sektora. Tokom sajma, IT Girls klubovi iz škola širom BiH prezentirali su brojne projekte, a kao dodatna motivacija djevojčicama koje svoje karijere već vide negdje u širokom spektru informaciono-komunikacionih tehnologija, sajmu su prisustvovali i predstavnici kompanija iz IKT sektora u BiH. Sajra Mušanović, učenica trećeg razreda IT smjera u Drugoj gimnaziji u Sarajevu, izrazila je zadovoljstvo što je ovom događaju prisustvovao veliki broj djevojaka, djevojčica i žena, kao i muškaraca. “Djevojčicama i djevojkama koje žele da se bave IKT-om bih preporučila da ne čekaju da im se prilika ponudi, nego da same sebi stvaraju prilike. Da koriste internet i sve što im pruža. IT Girls su vrlo aktivne na društvenim mrežama, konstantno imaju radionice u raznim gradovima BiH, tako da mislim da su prilike tu. Ne trebaju oklijevati ako se njihovo društvo ne zanima za IT. Mogu uspjeti u svemu što ih zanima ako se dovoljno potrude”, poručila je. Događaj je zaključen umjetničkim performansom “Zea Mays” koja je dio Bodyright kampanje o pravu na tijelo u online prostoru, što je osobito važna tema za djevojke, kako u IKT sektoru, tako i u svakodnevnom životu.

Sigurno je da će biti potrebno još mnogo vremena za iskorjenjivanje problematičnog i senzacionalističkog izvještavanja o rodno zasnovanom nasilju, ali, nakon šest godina rada sa novinarima i novinarkama uz podršku Vlade Švedske, pozitivne promjene unutar redakcija i kvalitetne novinarske priče postaju sve vidljivije. Oko 330 novinara/ki i više od 80 studenata/ica novinarstva sa šest univerziteta u BiH je od 2016. godine učestvovalo u nekom od brojnih edukativnih programa posvećenih profesionalnom izvještavanju o nasilju nad ženama, koje su bh. nevladine organizacije realizovale uz podršku UN Women BiH i Švedske. Neki od njih danas su najistaknutiji novinari i novinarke u ovoj oblasti izvještavanja u BiH, a svoje znanje kroz nove programe nastavljaju prenositi ostalim kolegama i kolegicama. Među njima je i Katarina Panić, novinarka iz Prijedora, koja je otišla korak dalje i postala stalna članica multisektorskog tima za prevenciju i borbu protiv porodičnog i rodno zasnovanog nasilja. Panić se jednom mjesečno sastaje s ostalim članovima/icama tima među kojima su i predstavnici/e zdravstvenih, socijalnih, obrazovnih i policijskih institucija iz Prijedora. Njena uloga je skrenuti pažnju javnosti na rad ovih institucija, te približiti građanima i građankama trendove i statistiku koji se odnose na problem nasilja u porodici u Prijedoru. To radi redovnim pisanjem tekstova za novinsku agenciju koje kasnije preuzimaju i drugi mediji, a dešava se i da kolege i kolegice upravo zbog njenih tekstova odluče dublje istražiti neku temu. “Institucije za zaštitu preživjelih zaista rade ogroman posao koji je deset godina bio potpuno nevidljiv”, kaže Katarina i objašnjava kako je bilo potrebno pola godine da bi, kao novinarka, stekla povjerenje ostalih članova/ica tima. Danas je situacija znatno drugačija jer svi/e uviđaju korist od ove saradnje. “Oni su sami postali svjesni da smo mi jedni drugima korisni – i ja njima, i oni meni. Oni meni kao izvori informacija, a ja njima da povećam njihovu vidljivost.” Građani i građanke Prijedora prema različitim institucijama imaju različite predrasude – tako, npr. policiju povezuju s upotrebom sile, centar za socijalni rad s oduzimanjem skrbništva nad djecom, a uloga škola doživljava se samo kao vaspitna, objašnjava Dragana Grujičić, socijalna radnica iz prijedorskog Centra za socijalni rad. “To su najčešće predrasude koje građani i građanke imaju prema svakoj od naših ustanova – subjekata zaštite od nasilja u porodici.  A kada se medijski izvještava svaki mjesec, vidite prema komentarima ljudi kakvo je njihovo mišljenje, i, što je zanimljivo, onda dođe i do osude nasilja od građana.” “Ne bismo bili vidljivi da nije bilo Katarine”, kaže Grujičić i dodaje da institucije svijest o tome da su izložene javnosti motiviše da rade bolje. Dobri temelji postavljeni, ali posla je još mnogo. Prijedor je jedna od 18 općina u BiH u kojima UN Women, zajedno sa Mediacentrom Sarajevo, od 2020. godine pokušava ojačati saradnju lokalnih medija i različitih institucija za prevenciju i zaštitu od nasilja u porodici. Taj proces je dugotrajan i nije podjednako uspješan u svim lokalnim zajednicama, ali je izuzetno važan jer nesenzibilizirani mediji doprinose patrijarhalnom razmišljanju i stavovima da je nasilje privatna stvar, objašnjava Selma Zulić Šiljak, projektna koordinatorica iz Mediacentra. “Prevencija i promjena percepcije i stavova javnosti o nasilju zahtijevaju kontinuitet, i to ne može biti jednokratna intervencija. UN Women je to prepoznao i mi smo zahvalni što smo nastavili saradnju već treću godinu, te nadograđujemo način kako uključiti medije da doprinesu tom procesu.” Kako bi kontinuirano pratili trendove u izvještavanju o rodno zasnovanom nasilju, UN Women redovno provodi analize medijskog izvještavanja koje su jedan od najznačajnih pokazatelja promjena u ovoj oblasti. Činjenica je da promjene dolaze sporo, ali značajan zaključak ovih analiza je da napretka, ipak, ima. “Ako uporedimo prvu analizu iz 2016. godine, sa posljednjom u 2020., vidimo da se izvještavanje o rodno zasnovanom nasilju u određenim aspektima poboljšalo. Senzacionalizam je, nažalost, i dalje prisutan, ali npr., tokom posljednje analize nije uočen nijedan slučaj objavljivanja eksplicitnih scena nasilja”, kaže Nađa Hasanović, projektna koordinatorica programa za sprečavanje nasilja nad ženama pri UN Women BiH. Kao značajne aktivnosti provedene s ciljem osnaživanja medijske zajednice, Hasanović izdvaja i objavljivanje Priručnika o rodno odgovornom izvještavanju koji ostaje kao trajni resurs redakcijama, aktivno uključivanje novinara i novinarki u kampanje podizanja svijesti javnosti o nasilju nad ženama, kao i saradnju sa fakultetima žurnalistike. “Danas već imamo jednu grupu novinara i novinarki koji/e su predani i posvećeni temi rodno zasnovanog nasilja. Mi ih dodatno obučavamo i osnažujemo kroz treninge za trenere i stalnu razmjenu informacija. Važno je da smo postavili dobre temelje, ali nas čeka sigurno još mnogo posla”, zaključuje Hasanović. Mentorski programi i treninzi za medijske profesionalce/ke, koji su uz podršku UN Women i Švedske proteklih godina organizovani širom BiH, rijetka su prilika za mlade novinare/ke, ali i urednike/ce, da se edukuju o rodno odgovornom izvještavanju. Marija Arnautović, dugogodišnja novinarka i urednica koja je svoj rad posvetila marginalizovanim skupinama, dijelom je redovnog trenerskog tima na ovim radionicama. Ona na početku svoje karijere nije imala priliku posjećivati specijalizirane treninge, i smatra da joj je to kao mladoj novinarki otežalo posao. Danas nastoji svoje treninge osmisliti tako da se fokusiraju na praktičan rad i stvarne izazove koje medijski profesionalci/ke mogu očekivati kada se bave teškim temama kakva je i nasilje nad ženama. Arnautović vjeruje da dobro osmišljen trening može ispraviti naučene greške. “Ne mora da znači da novinare i novinarke tema ne interesuje nego samo da su pogrešno naučeni – redakcija ih vrlo često pogrešno nauči kako će izvještavati o nekim stvarima i kako će ih percipirati. Mislim da ljudi mogu da se mijenjaju.” Profesionalno izvještavanje o rodno zasnovanom nasilju dugoročno mijenja stavove javnosti o ovom društvenom problemu i zbog toga se na novinare/ke treba gledati kao na neizostavne saveznike/ce. Nije realno očekivati da sve medijske profesionalce/ke ova oblast izvještavanja jednako zanima, ali za pozitivne promjene to nije ni potrebno. “Ukoliko od 20 uključenih novinara/ki, urednika/ca, imamo njih pet koji zaista žele da rade, pokažu veliki interes kroz edukaciju, urade dobar analitički tekst koji je uvijek dio svakog programa, pokažu subjektima zaštite koliko mediji mogu nešto drugačije da rade u ovoj oblasti – mislim da to ima svojevrsne elemente održivosti bez obzira na projekat”, zaključuje Zulić Šiljak.