Naše priče. Detaljnije se upoznajte s našim radom na ostvarivanju ciljeva održivog razvoja.

Sarajevskim obećanjem njegove potpisnice potvrđuju svoju posvećenost unapređenju Agende „Žene, mir i sigurnost“, čiji je cilj jačanje učešća žena u procesima izgradnje mira i sigurnosti. Iako nije obavezujući, dokument šalje snažnu poruku da se glas žena mora čuti i uvažavati u odlukama koje se tiču mira i sigurnosti. Sarajevsko obećanje prvi put je predstavljeno javnosti na Međunarodnoj konferenciji „Žene, mir i sigurnost“, održanoj u Sarajevu u junu 2025. godine. Dio je šire inicijative „Žene vode na putu mira i sigurnosti u Bosni i Hercegovini“ (Žene vode BiH), koja se provodi uz podršku Fonda za izgradnju mira generalnog sekretara Ujedinjenih nacija (PBF). Od Sarajeva je preraslo u globalnu inicijativu koja povezuje pojedince i pojedinke, organizacije i institucije koje u različitim dijelovima svijeta rade na unapređenju Agende „Žene, mir i sigurnost“. Sarajevsko obećanje do sada je potpisalo 60 pojedinaca i pojedinki, organizacija i institucija iz 30 zemalja svijeta. Od lokalnih nevladinih organizacija do institucija vlasti, potpisnice svojim radom doprinose napretku u šest prioritetnih oblasti obuhvaćenih Sarajevskim obećanjem: učešće i liderstvo žena; pravda i odgovornost usmjerena na potrebe preživjelih; zaštita i rano upozoravanje; pomoć, oporavak i otpornost; smanjenje finansijskog jaza za provedbu Agende „Žene, mir i sigurnost“; te veća vidljivost i priznanje za graditeljice mira.Sarajevsko obećanje predstavlja zajednički okvir za djelovanje različitih aktera, polazeći od toga da stvarna provedba Agende „Žene, mir i sigurnost“ zahtijeva djelovanje na više nivoa. To znači povezivanje iskustava i rada organizacija civilnog društva na terenu sa zakonodavnim i institucionalnim obavezama. Na taj način, potrebe žena iz lokalnih zajednica mogu doprinijeti oblikovanju politika i odluka, dok se institucionalne obaveze, kroz saradnju sa aktivisticama na terenu, mogu pretvarati u konkretne promjene u životima žena. Ova povezanost lokalnog djelovanja i institucionalne odgovornosti ključna je za unapređenje Agende „Žene, mir i sigurnost“.Sarajevsko obećanje nastavlja graditi na jednom od važnih rezultata "Žene vode BiH" programa u Bosni i Hercegovini koji podržava PBF, nadovezujući se na zamah pokrenut Međunarodnom konferencijom „Žene, mir i sigurnost“ u Sarajevu. Potpisnice u različitim zemljama njegova načela prenose u praksu kroz zagovaranje, inicijative u lokalnim zajednicama i aktivnosti usmjerene na unapređenje Agende „Žene, mir i sigurnost“. Njihova iskustva pokazuju kako se Sarajevsko obećanje pretvara u konkretno djelovanje u različitim kontekstima, ali istovremeno ukazuju i na izazove sa kojima se mirovne aktivistice i dalje suočavaju, kao i na podršku potrebnu da bi njihov rad bio održiv.Kada nas je više, hrabrije smoNakon učešća na Međunarodnoj konferenciji u Sarajevu i potpisivanja Sarajevskog obećanja, Ivanna Khodos (Shkolnytskaya), ukrajinska ekspertica za prava izbjeglica, rodnu ravnopravnost i prevenciju trgovine ljudima, nastavila je širiti svoj zagovarački rad za prava ukrajinskih izbjeglica. Tokom protekle godine u Bugarskoj, gdje je izbjegla zbog rata u Ukrajini, osnovala je organizaciju Refugees International Women Empowerment (R.I.W.E.). Širom Evrope zagovarala je uključivanje raseljenih Ukrajinki u kreiranje politika, uključujući i obraćanja pred Evropskim parlamentom, te istovremeno povezivala svoju novoosnovanu organizaciju sa drugim pokretima koji rade na unapređenju Agende „Žene, mir i sigurnost“. Kako kaže, Sarajevsko obećanje dalo joj je okvir na koji se može osloniti i osjećaj da u svom radu nije sama. Saznanje da iza istih ciljeva stoje i druge organizacije pruža joj dodatnu hrabrost, jer je mnogo teže vjerovati u promjene kada se za njih borite sami.„Iako Sarajevsko obećanje nije obavezujuće, snažan je i inspirativan alat. Pruža nam jezik, legitimitet i osjećaj podrške. Zaista preporučujem ženskim ukrajinskim organizacijama i aktivisticama da ga pročitaju“, kaže Khodos (Shkolnytskaya) koja se u Bugarsku preselila 2023. godine.Kao migrantkinja s iskustvom ratnog raseljeništva i nasilja u porodici, vrlo brzo se i sama suočila s nedostacima sistema podrške za preživjele. Upravo to ju je motivisalo da krajem prošle godine formalno registruje organizaciju R.I.W.E., koja se bavi zagovaranjem za bolji položaj žena koje su iz ratnih okolnosti izbjegle na područje Evropske unije.„Ja sam obična žena koja je u 41. godini morala početi ispočetka, s velikim teretom traume, izbjeglištva i nasilja u porodici. Ali, tu sam – stojim pred vama i preživjela sam. Liderka sam i spremna sam podržati druge žene da ustanu i govore u svoje ime“, poručuje Khodos (Shkolnytskaya), koja je u posljednjih nekoliko mjeseci imala priliku govoriti o iskustvima ukrajinskih žena pred Evropskim parlamentom i na značajnim međunarodnim događajima.Njene zagovaračke aktivnosti doprinose većoj vidljivosti potreba raseljenih Ukrajinki koje danas žive širom Evrope. Mnoge od njih su obrazovane i u Ukrajini su radile u svojim profesijama, ali su danas često primorane prihvatati druge poslove kako bi osigurale egzistenciju. Khodos (Shkolnytskaya) zalaže se da se njihov glas čuje i da dobiju priliku učestvovati u odlukama koje direktno utiču na njihove živote. Osjećaj pripadnosti široj zajednici važan je i Ani Nemsadze iz gruzijskog Ženskog informativnog centra, koja Sarajevsko obećanje vidi kao dodatni zagovarački alat koji lokalna nastojanja povezuje sa širim međunarodnim pokretom.„Kada nešto pokušavate sami uraditi, suočavate se s mnogim izazovima. Ali kada ste dio velike i tako jake zajednice, počinjete osjećati snagu. Kad god imamo zagovaračke kampanje, podsjetimo na Nacionalni akcioni plan za žene mir i sigurnost, međunarodne konvencije, dokumente Vijeća sigurnosti UN-a, a sada to možemo i sa Sarajevskim obećanjem.“Za uzbekistansku organizaciju Barqaror Hayot, potpisivanje Sarajevskog obećanja također je pomoglo da se rad koji se odvija direktno sa zajednicama poveže sa širom Agendom „Žene, mir i sigurnost“. Tokom protekle godine organizacija se fokusirala na reintegraciju žena i djece koji su se iz Iraka i Sirije vratili u Uzbekistan. Predstavnik ove organizacije, Abbos Mansurov, kaže da je potpisivanje Sarajevskog obećanja bilo i način da pokažu da organizacije koje rade na lokalnom nivou mogu dati važan doprinos provedbi Agende „Žene, mir i sigurnost“.„Za nas je potpisivanje bio način da jasnije pokažemo svoju posvećenost i da uvedemo svoj lokalni rad u širu međunarodnu diskusiju. To je važno jer ponekad organizacije koje rade direktno sa zajednicama ne koriste nužno terminologiju WPS-a u svom svakodnevnom radu, iako je ono što rade u uskoj vezi s agendom. Nama je Sarajevsko obećanje pomoglo da vidimo tu vezu“, kaže Mansurov. Ono što je posebno značajno, kako ističe Nemsadze, jeste da su žene sada bolje osposobljene da prepoznaju svoje prioritete, iznesu svoje potrebe i same se obrate donosiocima odluka.„Znaju kako da se usmjere i da odrede svoje prioritete, da to verbalizuju na pravi način i obrate se donosiocima odluka. To je rezultat brojnih treninga i praktičnih sesija koje smo održali s ovim ženama. Naprimjer, baš nedavno jednu od tih žena koja živi uz samu administrativnu graničnu liniju, intervjuisala je poznata TV kuća jer su je prepoznali kao liderku zajednice. Naš projekat je završio, ali one su i dalje tu, učestvuju u različitim inicijativama i umrežavaju se.“U Bosni i Hercegovini, Udruženje žena „Napravi razliku“ fokusira se na saradnju sa drugim lokalnim ženskim udruženjima i povezivanje žena širom zemlje koje se bave mirovnim aktivizmom. Udruženje je nedavno formalno postalo članica inicijative „Mir sa ženskim licem“, sa kojom je i ranije sarađivalo. Predsjednica Udruženja Vildana Džekman izdvaja dvije aktivnosti koje su tokom posljednje dvije godine proizašle iz saradnje sa drugim ženskim organizacijama.Prva je redovno obilježavanje 8. decembra, aktivističkog Dana sjećanja na stradanje žena u ratu u Bosni i Hercegovini, kroz zagovaračke aktivnosti koje uključuju okrugle stolove, rad u lokalnim zajednicama i umrežavanje sa drugim ženskim organizacijama. Pored toga, prošle godine usvojena je inicijativa koju su zajedno podnijele Udruženje žena „Napravi razliku“ i Nova ženska inicijativa iz Tuzle, kojom je članovima uže porodice poginulih u masakru na Kapiji u Tuzli 25. maja 1995. godine omogućeno pravo prvenstva pri zdravstvenim pregledima i uslugama, kao i oslobađanje od plaćanja administrativnih taksi.Održivo finansiranje za provedbu Agende „Žene, mir i sigurnost“Iskustva potpisnica Sarajevskog obećanja ukazuju i na jedan od najupornijih izazova sa kojima se suočavaju mirovne aktivistice i organizacije koje vode žene: osiguravanje stabilne i dugoročne podrške njihovom radu.Njihov doprinos posebno je važan u manjim lokalnim zajednicama, koje često ostaju izvan fokusa razvojnih strategija i akcionih planova. Ipak, uprkos tome što dobro poznaju lokalne prilike i blisko su povezane sa zajednicama u kojima djeluju, ženskim organizacijama sve je teže osigurati uslove za dugoročan i održiv rad. Mirovne aktivistice mogu se suočavati i sa stigmatizacijom u sredinama u kojima djeluju.Sarajevsko obećanje prepoznaje ovaj izazov i poziva na stabilnije i dugoročnije finansiranje provedbe Agende „Žene, mir i sigurnost“ i veća ulaganja u inicijative koje vode žene. Između ostalog, donatori se pozivaju da najmanje 15 posto sredstava namijenjenih izgradnji mira i prevenciji sukoba usmjere na inicijative koje vode žene i mreže za njihovu zaštitu. Dokument također zagovara rodno odgovorno budžetiranje, veću transparentnost izdvajanja za Agende „Žene, mir i sigurnost“ te njeno sistemsko uključivanje u državne i međunarodne budžete za izgradnju mira, razvoj i sigurnost.„Svjesni smo da, uprkos važnim pomacima u uspostavljanju normativnog okvira, provedba agende Žene, mir i sigurnost i dalje nije ujednačena, ozbiljno je nedovoljno finansirana, a glasovi i vodstvo onih koji su najviše pogođeni sukobima i krizama prečesto ostaju zanemareni“, navodi se u Sarajevskom obećanju.Potpisnice i same nedostatak stabilnog i dugoročnog finansiranja navode kao jednu od najčešćih prepreka provedbi Agende „Žene, mir i sigurnost“. Smanjenje donatorskih sredstava, sve veća konkurencija za dostupne resurse i nedostatak održive podrške otežavaju kontinuitet inicijativa koje vode žene.„Zbog nedostatka financijskih sredstava i gašenja donatorske podrške, mnogo ženskih organizacija u Bosni i Hercegovini je ugašeno. Generalno, veoma je teško opstati kao feminstkinja“, smatra Vildana Džekman iz Udruženja žena „Napravi razliku“.Ivanna Khodos (Shkolnytskaya) iz organizacije R.I.W.E. također ukazuje na jaz između očekivanja koja se postavljaju pred organizacije koje pružaju podršku ženama i izbjeglicama i resursa koji im stoje na raspolaganju.„I pored povjerenja zajednice, direktnog pristupa ljudima u potrebi i velikog poznavanja lokalnih prilika, mnoge male ženske organizacije i dalje teško dolaze do fleksibilnih i održivih izvora finansiranja.“Obaveze koje mijenjaju živote ljudiSarajevsko obećanje ima smisla kada odražava stvarne potrebe i glasove žena i kada se preuzete obaveze pretvaraju u konkretne promjene u njihovim životima.Njegova snaga leži u zajedničkom djelovanju, ali i u tome da svaka potpisnica u svom kontekstu poduzima konkretne korake kako bi njegova načela prenijela u praksu. Kontinuitet je posebno važan kako inicijative koje pokazuju rezultate ne bi prestale zbog nedostatka finansiranja ili političke volje, odnosno zbog umora i iscrpljenosti civilnog društva.„Žene, mir i sigurnost ne smije postati tema o kojoj organizacije razgovaraju jednom godišnje na konferenciji, nego se treba uvrstiti u redovne programe, budžete, treninge, monitoringe i planiranje“, smatra Abbos Mansurov iz organizacije Barqaror Hayot.Na terenu, žene uključene u Žene, mir i sigurnost inicijative nastavljaju pokazivati snažnu posvećenost i odlučnost. Ana Nemsadze ističe otpornost i predanost žena sa kojima njena organizacija radi, od kojih mnoge nastavljaju da se organizuju, učestvuju u inicijativama i grade mreže i nakon završetka pojedinačnih projekata.„Ja sam više nego iznenađena i impresionirana količinom posla koji su te žene uradile, otporom koji pokazuju sve ove godine i strašću koju imaju za svoju zajednicu. One čekaju na nas svaki put kada isčekujemo drugu fazu projekta, ali nastavljaju sa radom jer imaju strast. Ali, naša podrška im je potrebna i nadamo se da ćemo je moći nastaviti pružati.“Slušanje žena i razumijevanje potreba i prioriteta koje one same prepoznaju ključni su za stvarnu provedbu Agende „Žene, mir i sigurnost“. Odluke koje se donose na različitim nivoima – od kreiranja novih projekata lokalnih nevladinih organizacija i izmjena državnih zakona i strategija do usvajanja međunarodnih obaveza – trebaju polaziti od iskustava i prioriteta žena.Na taj način, njihova iskustva i glasovi mogu postati osnova za konkretne korake u izgradnji mira i sigurnosti.Za Mansurova postoji jednostavan način da se procijeni da li međunarodna obaveza zaista pravi razliku.„Ako nam žena kaže da joj je najveći problem pristup nekom servisu, sigurnost u njenoj zajednici, ekonomska ovisnost ili jednostavno da želi da se pita za odluke koje se tiču njene porodice, onda to mora da bude uvršteno u naše programe. Za mene, to je vjerovatno najjednostavniji test bilo koje preuzete obaveze: Da li mijenja nešto u stvarnom životu?“, zaključuje Mansurov.Sarajevsko obećanje razvijeno je kroz inicijativu „Žene vode put ka miru i sigurnosti u Bosni i Hercegovini“, koju zajednički provode UN Women, UNFPA i IOM, u saradnji sa Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine, uz podršku Fonda za izgradnju mira generalnog sekretara Ujedinjenih nacija (PBF).