Kulturom do održivosti društva u vrijeme COVID-19 pandemije
Ovaj članak je dio UN serijala ličnih priča koje opisuju napore i akcije da se osigura neprekinut rad tokom COVID-19 pandemije; u okviru UN75 obilježavanja.
Pandemija virusa Covid-19 zatekla je čitav svijet, pa tako i mene, potpuno nespremnog. Pogodila nas je neposredno prije našeg velikog otvaranja izložbe koja je trebala da bude prikazana tokom marta, aprila i maja i čija je postavka bila i više nego zahtjevna, a izvedba u konačnici fenomenalna. U normalnim okolnostima imali bi smo veliko večernje otvaranje uz spremnu seriju pratećih programa i uz očekivanje velikog broja publike. Ispostavit će se da već par dana nakon otvaranja, izložbu neće moći niko da vidi jer će i sam Muzej biti zatvoren za javnost. I samo otvaranje je proteklo simbolično; kustosi i umjetnici su se fotografisali sa maskama u postavci, te smo dijeljenjem fotografija na društvenim mrežama ozvaničili otvaranje izložbe.
Za nas u Muzeju, koji je besplatan za sve posjetioce, otvoren svih sedam dana u sedmici, i gdje je publika navikla na atraktivne izložbe i sadržaje, sve je ovo došlo kao šok. Uz dozu straha i nesigurnosti, ne znajući šta da očekujem ili šta bi se moglo dogoditi sljedeće, sastao sam se u Muzeju 16. marta sa kolegama iz kriznog štaba. Vladala je pozitivna atmosfera jer niko nije htio da pokaže svoju zabrinutost pred drugima, što nas je sve dodatno ohrabrilo. Umjesto da realizujemo planove kao što su prateći programi, razgovori sa umjetnicima i slične aktivnosti, morali smo da obustavimo sve planirane radove. Posao smo odlučili nastavili raditi od kuće, te pokušati kreirati sadržaje putem digitalnih platformi. Uključili smo se u akciju ICOM-a Museum and Chill, digitalizovali naša izdanja i ponudili ih besplatno putem naših internet platformi, napravili virtuelnu turu za aktuelnu izložbu Storylines umjetničkog para diSTRUKTURA, a sve s ciljem pomaganja našoj publici, ali i sebi, da lakše prebrodimo ova teška vremena u kojima smo se zadesili.
Kao kustosu za programske djelatnosti pripao mi je zadatak da nastavim sa pisanjem projektnih prijedloga za tada aktuelni poziv Kreativne Evrope i mislim da je rad na ovim projektima nešto što mi je davalo smisao u ovom besmislenom vremenu. Zatvoren kod kuće imao sam svoj ritam: rano buđenje kao i obično, jutarnja kafa i doručak, sjedenje za računarom i rad na aplikacijama; i sve to iz udobnosti doma. Sastanci su postali virtuelni, svaki dan bar po tri, ali su vremenom postali možda i najljepše iskustvo u kriznim vremenima. Upoznao sam mnogo zanimljivih ljudi iz različitih oblasti kulture i svi su imali jednu zajedničku stvar – svi su bili krajnje pozitivni i solidarni. Kao da je ova kriza probudila u ljudima otvorenost, ljubaznost, razumijevanje. Imao sam osjećaj da se svaki dan sastajem sa starim prijateljima, iako se nikada prije toga nismo ni sreli, ni vidjeli. Projekti su bili raznovrsni, od osnaživanja autorki u stripu, preko ekološke modne industrije inspirisane savremenom umjetnošću, do spajanja savremene muzike i umjetnosti. Nizale su se kreativne ideje i divni saradnici iz cijele Evrope. Trenutak kada su projekti poslani, krenulo je i popuštanje mjera i normalizacija života. Vratio sam se na posao sa osjećajem da se nije mnogo toga promijenilo. Ali osjećaj nekada zna da prevari. Promijenilo se, itekako, mnogo toga. Ljudi su i dalje u strahu. Muzej je bio prazan; jedva pokoji čovjek da uđe tokom dana. Shvatio sam da je strah i dalje tu i da ga treba razbiti. Zato, naš zadatak ostaje da se borimo protiv straha od virusa, od izolovanosti, od samoće. Kulturom ćemo pobijediti koronu, ili barem olakšati njene posljedice.
Mladen Banjac je kustos za programske izložbene djelatnosti Muzeja savremene umjetnosti Republike Sprske unazad 5 godina. Pored toga je i sekretar Nacionalnog komiteta ICOM-a BiH. U svom radu bavi se savremenim muzeološkim praksama i njihovom implementacijom u muzejima tranzicijskih društava.