Nepoštivanje COVID-19 mjera i preporuka ostaje najveći problem
Ovaj članak je dio UN serijala ličnih priča koje opisuju napore i akcije da se osigura neprekinut rad tokom COVID-19 pandemije; u okviru UN75 obilježavanja.
Moje ime je Snežana Bursać Aranđelović, po struci sam epidemiologinja i moja osnovna djelatnost je preventiva, nadzor i zdravstvena edukacija u Zavodu za javno zdravstvo Kantona Sarajevo. Od samoga početka pandemije radim na identifikaciji i praćenju osoba koje su došle u kontakt sa virusom COVID-19. Od prvog pozitivnog pacijenta počela sam voditi nadzor oboljelih i njihovih prvih kontakata, a uz saradnju s ljekarima porodične medicine pratila i njihovo zdravstveno stanje. Zajedno smo ugovarali njihove dodatne pretrage i preglede te pratili hospitalizirane pacijente. Pored toga, poslije dijagnostičkih i kliničkih znakova izlječenja, pacijente sam razrješavala kućne izolacije.
Početkom proglašenja stanja pandemije u Bosni i Hercegovini, moje radno vrijeme i organizacija posla se drastično promijenila. Bila sam dostupna za sve informacije 24 sata, svih sedam dana u sedmici. Saznanjem o pozitivnim nalazima kod pacijenata potrebno je prvenstveno obavijestiti pacijenta, njegove prve kontakte, objasniti šta znači kada je neko u kućnoj izolaciji, smiriti ga, dati prijedloge i voditi pacijenta do samoga kraja; do izliječenja. O restriktivnim mjerama sam razmišljala kao nečemu što je neophodno, a u cilju zaštite stanovništva od širenja bolesti. Kako sam redovno odlazila na posao i radila mnogo duže od uobičajnog redovnog radnog vremena, sve te restriktivne mjere i nisam osjetila kao većina stanovništva kojima je bila uskraćena šetnja, druženje i raznorazne aktivnosti. Cilj mi je bio da uvijek budem pacijentu na usluzi.
Ova posljednja dva mjeseca su ostavila veliki trag na mene lično, kako profesionalno tako i emotivno. Bio je to veliki izazov, čitav svijet reaguje, neko manje restriktivnim mjerama, a neko više. Ali ono što plaši svakog čovjeka koji se bavi poslom ljekara jeste smrt pacijenta ma koliko god bio profesionalac. Najteže od svega mi je bilo pričati s članovima porodice poslije odlaska njihovih najdražih. Naše rukovodstvo u Zavodu za javno zdravstvo Kantona Sarajevo je motiviralo i inspiriralo i mene i kolege. Direktorica je uz mene svakog dana provodila sate, učestvovala je sa mnom kako u pisanju mjera tako i novih preporuka za stanovništvo. Ta podrška nas je ohrabrila da izdržimo sve napade, uvrede, nipodaštavanja, što nas je održalo na putu koji je jedini ispravan u ovom trenutku, a to je put zdravstvenog radnika.
Iz mog ličnog iskustva, prateći preko stotinu COVID-19 pozitivnih pacijenata i njihovih porodica, te osoba koje su bile njihov sekundarni ili tercijarni kotakt, nepoštivanje mjera i preporuka bih izdvojila kao najveći problem. Mjere koje se kod ovakvih epidemija preporučuju su vrlo jednostavne, a jako učinkovite: fizička distanca, nošenje maske i pranje ruku.