Čuvari historije u vrijeme pandemije

Dok budemo komunicirali kroz maske čvrsto stegnute preko lica, morat ćemo se privikavati na novi, nama posve drugačiji način društvenog ponašanja.

              Radim u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine koji je za posjetioce bio zatvoren od sredine marta do sredine maja. Nastavili smo s radom, ali primorani i na rad od kuće, što je itekako utjecalo na promjene dinamike poslovanja i na našu uobičajenu, svakodnevnu radnu etiku. Neki poslovi su iziskivali mnogo više vremena nego inače, ali kvalitet i rezultat urađenoga je ostao besprijekoran. S druge strane, pandemija je izazvala i niz negativnih udaraca, posebno onih finansijskih, koji su dodatno ugrozili postojanje ove institucije koja se već decenijama bori za priznato mjesto kakvo itekako zaslužuje u našem društvu.

              Iznenađenje, nelagoda pa i strah su osjećaji koji me prate još od proljeća, kada je korona virus otpočeo svoju svjetsku turneju. Nije ovo prvi susret čovjeka s opasnim agensima, niti je najsmrtonosniji, ali je u mojoj generaciji prvi koji predstavlja prijetnju cijelom čovječanstvu istovremeno, istim intenzitetom i sa istim, zastrašujućim posljedicama. Moderno društvo je naviklo da čovjek bude gospodar prirode te se našlo zatečeno pred mikroskopskim kapsulama RNK u borbi za pronalazak globalnog mehanizma odbrane. Virusi ne poznaju i ne priznaju geografske i socijalne granice, rasu, ekonomski status, šire se ne birajući žrtve po ljudskim mjerilima; pa tako su i nošenje maski, održavanje fizičke distance i poštivanje drugih mjera zaštite postali naša svakodnevnica, naša nova (ne)normalnost.  

              Činjenica je da virus COVID-19 ne posustaje tako lako i da je vrijeme da ozbiljno shvatimo uputstva o zaštiti i mjere predostrožnosti. Ono što je trenutno potrebno čitavom čovječanstvu jeste znanje i informiranost. Ulaganja u mlade, njihovo obrazovanje i osposobljavanje je samo jedan od sigurnih puteva kojima moramo gaziti jer ćemo se u budućnosti ponovo suočiti sa sličnim ili još gorim situacijama  i moramo ih dočekati spremniji, snažniji, pametniji. Globalno jedinstvo i udruženost svih država svijeta su također od velikog značaja; koliko god razvoj situacije zavisio od individualne svijesti i spremnosti da priznamo pojedinačnu odgovornost, toliko će značiti i globalna svijest da smo svi podjednako izloženi virusu, bez obzira ko smo i gdje živimo.

              U tom pogledu, Ujedinjene nacije vidim u nastavljanju borbe za bolji i kvalitetniji život svih ljudi svijeta, možda i pod dobrim, starim geslom „misli globalno, djeluj lokalno“.

              Andrea Dautović je bibliotekarka u Zemaljskom muzeju BiH, gdje radi od 1980. godine. Andrea je završila Prirodno-matematički fakultet Univerziteta u Sarajevu, Odsjek Biologija. U Muzeju je stekla zvanje muzejske savjetnice, a obavlja i posao načelnice Odjeljenja zajedničkih službi i voditeljice Biblioteke.