Moja vizija svijeta bez prepreka

Nadina Imamović je UN volonterka koja radi kao programska saradnica pri Razvojnom programu Ujedinjenih nacija (UNDP) u Bosni i Hercegovini gdje ličnim iskustvom i profesionalnim znanjem promoviše prava osoba sa invaliditetom. Njeno putovanje započelo je mnogo prije njene trenutne uloge. Tokom srednje škole učestvovala je u programu razmjene studenata Ministarstva vanjskih poslova SAD-a, te je provela deset mjeseci u Ohiju i bila proglašena studenticom mjeseca. To je bio početak njenog društvenog aktivizma i onoga što naziva svojom „moći da nešto vrati zajednici”.

Nadina ima dvije diplome iz socijalnog rada sa Univerziteta u Sarajevu. Kroz studentske razmjene povezala se sa ljudima iz svih sfera života, posebno sa osobama s invaliditetom—učeći iz prve ruke o njihovim potrebama kao i o Konvenciji UN-a o pravima osoba s invaliditetom. Ta prijateljstva i danas joj pružaju podršku.

Kao osoba sa slabim vidom, zna da inkluzija nije samo pitanje pristupa—već i toga da budemo viđeni, saslušani i osnaženi. Zato njena uloga UN volonterke predstavlja priliku da istakne glasove osoba s invaliditetom. U sklopu pozicije u UNDP-u, Nadina podržava UNDP-ovu Strategiju inkluzije, dijeli stvarna iskustva sa UN timom u zemlji i sarađuje sa organizacijama osoba sa invaliditetom i civilnim društvom.
 

Postati UN volonterka za mene ima duboko značenje. To mi je omogućilo da doprinesem organizaciji koja štiti ljudska prava, da rastem lično i profesionalno, te da podržim svoju zajednicu na način koji promoviše dostojanstvo i usklađenost sa Konvencijom UN-a o pravima osoba sa invaliditetom.

Izvan UN sistema, osobe s invaliditetom u Bosni i Hercegovini suočavaju se sa široko rasprostranjenom segregacijom u svim aspektima života, uključujući zapošljavanje. Prema izvještaju „Invaliditet i siromaštvo u Bosni i Hercegovini”, od 2017. godine od ukupno 569.000 registrovanih osoba s invaliditetom više od 350.000 njih je nezaposleno. Oni ostaju izrazito marginalizirani, često suočeni sa stigmatizacijom i isključenošću sa tržišta rada, što im dodatno ograničava pristup zdravstvenoj zaštiti, rješavanju stambenog pitanja, obrazovanju i drugim pravima.
 

Osobe s invaliditetom često se zapošljavaju samo u specijalnim školama, zaštićenim radionicama ili udruženjima osoba s invaliditetom. To ograničava mogućnosti za stvaranje veza, prijateljstava i saradnje sa osobama bez invaliditeta.

Nadina želi biti dijelom stvarne promjene—svijeta bez barijera, društva koje je inkluzivno ne samo u teoriji, već i u praksi. Za nju je volonterizam snažan alat za inkluziju—posebno kada su volonteri/ke uključeni u različite oblasti. „To se može postići ne samo kroz UN volontere/ke, već i kroz mnoge usluge podrške. Jedan primjer je globalna usluga Be My Eyes, gdje volonteri/ke putem mobilne aplikacije pružaju podršku u svakodnevnim aktivnostima,” kaže Nadina. 

Vjerujem da je UN organizacija koja nudi izuzetne prilike i podršku da postanemo najbolje verzije sebe i da značajno doprinesemo društvima u kojima živimo. Kolektivna akcija je izuzetno važna. Samo zajedničkim naporima i aktivizmom možemo stvoriti društvo u kojem su svi uključeni, zadovoljni i sretni.

Izvorno objavljeno na unv.org.