Intervju s Lucie Gagné, predstavnicom UNHCR-a u Bosni i Hercegovini

Nedavno smo obiljezili 3 godine of pocetka ruske invazije na Ukrajinu. Kakva je trenutna situacija sto se tice ratom raseljenih ljudi u toj zemlji? 

Nakon tri godine ruske invazije, rat, neprijateljstva, razaranje i raseljavanje i dalje su svakodnevnica u Ukrajini. Svi u zemlji su pogođeni i žive u stalnoj neizvjesnosti kada će doći do sljedećeg napada i šta će se desiti u budućnosti. Ovo nije normalno i ne smije nikada postati „novo normalno“.

UNHCR, UN-ova agencija za izbjeglice, procjenjuje da je 10,6 miliona Ukrajinaca raseljeno – skoro četvrtina predratnog stanovništva. Unutar Ukrajine je raseljeno 3,7 miliona, dok je 6,9 miliona pronaslo utociste i zaštitu u inostranstvu. Samo u posljednjih šest mjeseci više od 200 000 ljudi napustilo je svoje domove u istočnoj Ukrajini kako se broj napada povećavao. Kako se patnja ljudi nastavlja, pružanje hitne pomoći za spašavanje života onima koji su najviše pogođeni, kao i mogućnosti za oporavak, potrebniji su nego ikad. 

UNHCR se direktno angazira na hitnim slučajevima za rješavanje ključnih humanitarnih potreba. To uključuje pružanje hitne i prijeko potrebne pomoći ljudima koji su ostali u naseljima na prvoj borbenoj liniji i nakon zračnih napada i granatiranja, kao i psihosocijalnu podršku i pravnu pomoć za vraćanje izgubljenih ili oštećenih dokumenata i pristup administrativnim i socijalnim uslugama, popravke domova, novčanu pomoć i podršku kolektivnim centrima u kojima se nalaze interno raseljena lica.

Moram dodati da UNHCR trenutno ne promoviše povratak i poziva sve zemlje koje primaju ukrajinske izbjeglice da nastave pružati zaštitu i da ne prisiljavaju ili vrše pritisak na izbjeglice da se vrate protiv svoje volje u zemlju u ratu.

Koliko je ukrajinskih izbjeglica trenutno u BiH i kakva je njihova situacija?

Do kraja 2024. godine u BiH je još uvijek boravilo oko 270 ukrajinskih izbjeglica. U nedostatku odredbe privremene zaštite od strane vlasti BiH, kakva je odobrena u većini evropskih država, BiH je omogućila ulazak i vremenski ograničeni boravak tih ljudi iz humanitarnih razloga, bez pripadajućih osnovnih prava - kao što su zdravstveno osiguranje, obrazovanje ili rad. Oni samo imaju pravo na boravak u BiH. Zahtjevi za azil Ukrajinaca koji su odlucili zatraziti zastitu u BiH su obrađeni, ali oni su, nažalost, dobili supsidijarnu zaštitu umjesto statusa izbjeglice.

Bezuspješno smo se zalagali kod nadležnih da se ovim ljudima dodijeli status privremene zaštite. Razlog za to je taj što vjerujemo da raseljene osobe iz Ukrajine kao rezultat tekućeg međunarodnog oružanog sukoba vjerovatno potpadaju pod definiciju izbjeglice, prema Konvenciji o izbjeglicama iz 1951. koju je Bosna i Hercegovina ratifikovala.

Šta, uopšteno govoreći, UNHCR radi u BiH i kome pomažete?

Kao što znate, UNHCR je u BiH prisutan od 1992. godine, kada je vodio veliku humanitarnu operaciju tokom sukoba u bivšoj Jugoslaviji. Tokom godina, naš operativni otisak se progresivno smanjivao, prebacujući fokus sa humanitarne podrške na osnovne i održive aktivnosti mandata UNHCR-a koje se odnose na azil, pronalaženje trajnih rješenja za izbjeglice i apatridiju.

Danas UNHCR blisko sarađuje sa vlastima u Bosni i Hercegovini (BiH) kako bi osigurao pristup poštenoj i efikasnoj proceduri azila, kako bi riješio poznate slučajeve apatridije i podržao lokalnu integraciju za one kojima je odobren status međunarodne zaštite u BiH.

Što se tiče populacije sa kojom i za koju trenutno radimo u BiH, do sada je 256 osoba dobilo međunarodnu zaštitu u BiH. Većina njih je iz Turske, Ruske Federacije, Ukrajine, Sirije itd. Krajem 2024. godine imali smo 203 tražioca azila čiji su zahtjevi u različitim fazama postupka za azil i koji čekaju konačnu odluku o njihovim zahtjevima.

Kako biste ocijenili stanje sistema azila u BiH?

Većina pojedinaca koji neregularno dolaze u BiH u sklopu mješovitih kretanja evidentiraju se i po dolasku im se izdaje potvrda o izraženoj namjeri podnošenja zahtjeva za azil. Međutim, samo mali procenat njih je istinski zainteresirano da traži azil u BiH i formalno registruje svoj zahtjev.

U BiH trenutno ne postoje mehanizmi za identifikaciju pojedinaca koji imaju potrebu za međunarodnom zaštitom i pokazuju interes za traženje azila u BiH, kao ni za njihovo razlikovanje od pojedinaca koji namjeravaju nastaviti dalje. Iz tog razloga, UNHCR podržava vlasti u uspostavljanju održivog mehanizma u skladu sa pravnim okvirom BiH kojim se u najranijoj prilici identifikuju ugroženi pojedinci kojima je vjerovatno potrebna međunarodna zaštita i koji imaju stvarni interes da traže azil u zemlji i čiji se zahtjevi za azil rješavaju prioritetno.

U tom kontekstu, koliko ste zadovoljni funkcionisanjem postupka azila?

U 2024. godini, iako su bh. vlasti zabilježile pad neregularnih dolazaka, Sektor za azil Ministarstva sigurnosti registrovao je veći broj zahtjeva za azil (59% više nego 2023. godine), uglavnom od državljana Sirije, Turske i Palestine. Također, omjer pozitivnih i negativnih odluka o azilu donesenih 2024. godine ostao je stabilan u odnosu na 2023. Moram dodati da većini nije odobren status izbjeglice (a mnogima bi trebalo), već im je umjesto toga odobrena supsidijarna zaštita koja ne osigurava trajna rješenja. Kao primjer možemo uzeti palestinske tražitelje azila koji su nedavno evakuirani iz Gaze i koji bi zaslužili da budu priznati kao izbjeglice prema Konvenciji o izbjeglicama iz 1951. godine. Međutim, niko od njih do sada nije priznat kao takav. Trenutno u BiH samo izbjeglički status garantuje pristup spajanju porodice, putnim dokumentima i mogucnost naturalizacije.

Međutim, postoje velika kašnjenja u procesu koji bi trebao pomoći da se utvrdi da li je podnosiocu zahtjeva potrebna međunarodna zaštita ili ne. Krajem 2024. godine, 41% tražilaca azila čekalo je na razgovore više od šest mjeseci, stvarajući zaostatak i odlažući pristup pravima i stoga nisu bili u mogućnosti da budu neovisni, u smislu privredjivanja. Ovi predmeti bi se trebali obraditi mnogo brže jer ne postoje jasne prepreke koje bi spriječile pravovremenu obradu. U tom kontekstu, vrijedi podsjetiti da bi, prema Zakonu o azilu BiH, vrijeme čekanja od registracije zahtjeva za azil do odluke trebalo biti do šest mjeseci, a iznimno do 18 mjeseci.

Duga kašnjenja u postupku i nepotrebno odugovlačenje za ostvarivanje prava povezanih sa priznatim statusom mogu obeshrabriti osobe kojima je potrebna zaštita da pokrenu postupak u BiH i mogu biti u iskušenju da krenu dalje.

Da li su ljudi koji traže azil u BiH na odgovarajući način informisani o svojim pravima i obavezama? Kako UNHCR to osigurava?

Osobe kojima je potrebna međunarodna zaštita trenutno se mogu informisati o azilu i pravnom zastupanju preko nevladine organizacije koja pruza besplatnu pravnu pomoć u tranzitnim centrima, a koju podržava UNHCR. Paralelno, UNHCR radi na jačanju kapaciteta javnih ureda za besplatnu pravnu pomoć kako bi se poboljšao pristup pravnom zastupanju i izgradila veća baza stručnjaka sposobnih da odgovore na pravne potrebe prisilno raseljenih lica i lica bez državljanstva u BiH. Ovi napori su dali neke pozitivne rezultate sa nekoliko slučajeva upućenih Kancelariji za besplatnu pravnu pomoć Ministarstva pravde.

Ostvaren je napredak ka unapređenju zakonodavstva o besplatnoj pravnoj pomoći, uključujući prisilno raseljene i osobe bez državljanstva kao korisnike besplatne pravne pomoći. U martu 2024. godine Unsko-sanski kanton je uveo izmjene u Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći, čime je omogućeno da tražioci azila, osobe pod međunarodnom zaštitom i osobe bez državljanstva/osobe koje su u opasnosti od apatridije mogu da koriste tu pomoć. Ovo je pozitivan primjer, budući da sistem javne pravne pomoći u BiH nije finaliziran, nedostaju mu kapaciteti i, u mnogim slučajevima, osobe koje podržava UNHCR nisu pokrivene ili nemaju efikasan pristup. UNHCR također radi sa drugim UN agencijama (UNDP, UNICEF i OHCHR) na projektu podrške razvoju efektivnog i efikasnog sistema besplatne pravne pomoći za ugrožene grupe stanovništva u BiH, uključujući ljude o kojima UNHCR brine.

Spomenuli ste da je jedan od vaših operativnih prioriteta u BiH integracija/socijalna inkluzija ljudi koji su prisilno raseljeni. Šta je preduzeto u tom pogledu?

Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice (MLjPI), uz podršku UNHCR-a, ima vodeću ulogu u integraciji i pristupu pravima za osobe pod međunarodnom zaštitom. Bolji uslovi za lokalnu integraciju i socio-ekonomsku inkluziju postignuti su 2024. kroz zagovaranje, aktivnosti jačanja kapaciteta, ali i direktnu pomoć UNHCR-a i partnera. Koordinacija sa MLjPI bila je ključna u podizanju svijesti i donošenju rješenja na nivou opštinskih vlasti, ali i države sa specijalizovanim institucijama (npr. za pristup bankarskom sistemu). Posebno pozitivni rezultati postignuti su na poslovima zapošljavanja i ekonomske samoodrzivosti. U Kantonu Sarajevo, zahvaljujući zagovaranju od strane UNHCR-a i partnera, nezaposlene izbjeglice koje su registrirane u općinskim zavodima za zapošljavanje sada imaju pravo na pristup javnim programima zapošljavanja. Oni imaju jednak status kao građani BiH, što smanjuje njihovo oslanjanje na međunarodnu pomoć i nudi im priliku da svojim talentima i vještinama doprinesu svojim novim zajednicama koje su ih velikodušno prihvatile. Konačno, jačamo saradnju sa privatnim sektorom, gdje je identificirano više kompanija koje su spremne zaposliti izbjeglice u BiH.

Kakva je situacija u vezi sa fenomenom apatridije u BiH?

Apatridija se odnosi na nekoga čije državljanstvo ne priznaje nijedna država. Jedan od glavnih uzroka apatridije, koji se posebno odnosi na Bosnu i Hercegovinu i širu regiju Zapadnog Balkana, je raspadanje često multietničkih država i kasnija pojava novih država. Raspad bivše Jugoslavije, na primjer, ostavio je hiljade ljudi ili bez državljanstva ili u opasnosti od apatridije. UNHCR već 25 godina podržava vlasti u pronalaženju rješenja za slučajeve apatridije u BiH.

UNHCR podržava pružanje besplatne pravne pomoći licima bez državljanstva preko partnera koji osigurava besplatnu pravnu pomoc, te se zalaže za dalje olakšavanje registracije rođenja i  državljanstva. UNHCR koristi proaktivan pristup sa vlastima na svim nivoima, kako bi identifikovao i efikasno reagovao na slučajeve osoba bez državljanstva i spriječio pojavu novih slučajeva.

Ostvaren je značajan napredak u rješavanju pitanja apatridije u BiH, sa samo trenutno 13 poznatih slučajeva osoba bez državljanstva i osoba kojima prijeti opasnost od apatridije. UNHCR i njegov pravni partner zalagali su se za njihovo uključivanje kao korisnika državne besplatne pravne pomoći u cijeloj BiH. Pozitivni rezultati postignuti su, kao sto sam spomenula, u Unsko-sanskom kantonu, koji je u tom smislu izmijenio svoj Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći.

Ukupno, od 2014. godine 870 osoba je dobilo dokumente uz podršku UNHCR-a i partnera.  Međutim, nedostaje održiv mehanizam prevencije i još uvijek postoje praznine u zakonu i praksi koje je potrebno riješiti kako bi se spriječilo pojavljivanje novih slučajeva.

Ako svi akteri udruže svoju volju i napore, BiH bi mogla biti među prvim zemljama u Evropi koja će riješiti poznate slučajeve apatridije i, nadamo se, olakšati proces za sprijecavanje potencijalnih novih slučajeva u budućnosti.