LGBTIQ+ izbjeglice i tražioci azila moraju se osjećati sigurno i prihvaćeno

Iako BiH vlasti, civilni sektor i lokalna zajednica daju sve od sebe da pruže dobrodošlicu LGBTIQ+ izbjeglicama i tražiocima azila, još uvijek postoje izazovi sa kojima se svi kao zajednica suočavamo.

„U godini kada čovječanstvo obilježava 75. godišnjicu Deklaracije o ljudskim pravima, kada mislimo da je mnogo toga urađeno, i dalje se suočavamo sa određenim izazovima. Na primjer, među tražiteljima azila, istopolni parovi nisu prepoznati kao porodice i često su smješteni u različite smještaje daleko jedni od drugih“, rekla je Gabrijela Rubić, projektna menadžerica UNHCR-ove partnerske organizacije Bosanskohercegovačka inicijativa žena (BHWI), tokom panel diskusiju u organizaciji Bh. povorke ponosa a uz podršku UNHCR-a.

Diskusija je uslijedila nakon projekcije meksičkog filma Luciernagas (Krijesnice), koji prikazuje duboko ljudsku priču o mladom homoseksualcu koji je pobjegao od progona u Iranu i živi u limbu egzila, daleko od svega što zna, u tropskoj luci Veracruz u Meksiku. Dok se suočavao sa distancom između sebe i svojih najmilijih, počeo je da otkriva novi život i počeo da se integriše u novu zajednicu.

„Tokom našeg dugogodišnjeg iskustva u radu sa izbjeglicama i tražiteljima azila, uključujući i LGBTIQ+ osobe, vidjeli smo mnogo sličnih slučajeva kao u filmu. Neke scene iz filma podsjetile su me na situacije koje smo imali sa izbjeglicama koji su nas učili da plešemo salsu, a mi njihda igraju bosansko kolo”, rekla je Rubić.

LGBTIQ+ izbjeglice i tražioci azila osjećaju se usamljeno u često homofobičnim sredinama. Često se plaše za svoju sigurnost, strahuju od prijetnji silovanjem i dodatno su izolirani.

„Moramo ulagati u stalnu edukaciju šire zajednice“, rekla je Marija Šarić, projektna menadžerica u NVO Wings of Hope, zaključujući da svi dijelovi naše zajednice imaju odgovornost da pruže gostoprimstvo svim izbjeglicama.

„Radionica koju smo prošle godine imali sa LGBTIQ+ izbjeglicama i tražiocima azila i lokalnom zajednicom, uz podršku UNHCR-a, pružila je sigurno okruženje za te ljude i okruženje u kojem su se osjećali prihvaćenim. Mnogi od njih su se nakon radionice osjećali nelagodno kada su se vraćali u privremeni smještaj. To pokazuje da civilni sektor i donatorska zajednica treba da ulože dodatne napore u slične aktivnosti i projekte koji će osigurati da se ovi ljudi osjećaju fizički sigurno i prihvaćeno”, rekla je Mirjana Gavrić, psihoterapeutkinja.