Seksualno nasilje i uznemiravanje u BiH: Nevladine organizacije ne odustaju od borbe za pravičnijim zakonima

Tako je napravljen važan korak u unapređenju zaštite integriteta žena i djevojčica.

Izmjene, koje sada na jasniji način definišu odnos počinilaca i preživjelih, inicirala je banjalučka nevladina organizacija Udružene žene, poznata po dugogodišnjoj borbi protiv rodno zasnovanog nasilja. Novim zakonskim izmjenama više nije neophodno da se preživjele osobe nalaze u podređenom odnosu, ili da su posebno ranjive, naprimjer, zbog uzrasta, starosti, invaliditeta ili trudnoće.

“Izmjenom se doprinosi većoj zaštiti zato što sada žrtva polnog uznemiravanja može biti bilo ko, to nije samo osoba koja je u podređenom položaju u odnosu na počinioca nasilja”, objašnjava Gorica Ivić, izvršna direktorica Udruženih žena.

Važna izmjena je i ta da se ovo krivično djelo sada goni po službenoj dužnosti a ne po prijedlogu žrtve, kako je ranije bilo. Kako je navedeno u inicijativi koja je usvojena, ovo je važno zato što se osobe koje su preživjele seksualno uznemiravanje teško odlučuju za prijavljivanje, te nije realno očekivati ni da će podnositi prijedloge za krivično gonjenje.

Napredak koji je ostvaren, ne znači, ipak, da je zakonski okvir koji reguliše oblast seksualnog nasilja i uznemiravanja u BiH sada u potpunosti usklađen s Istanbulskom konvencijom o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici. Da bi se to postiglo, zalaže se još jedna nevladina organizacija, Fondacija Lara iz Bijeljine, fokusirajući se na redefinisanje djela silovanja koje trenutno ni u jednom bh. entitetu nema adekvatnu definiciju.

“Definicija silovanja kao seksualnog čina bez pristanka druge osobe, a ne samo čina koji je izvršen uz upotrebu sile i prijetnje, jeste taj prag koji želimo da pređemo i koji bi promijenio društveni odnos prema seksualnom nasilju koje i dalje dominantno pogađa žene i djevojčice i koje se, nažalost rijetko prijavljuje”, objašnjava Radmila Žigić, izvršna direktorica Fondacije Lara.

O ovoj izmjeni, koja bi doprinijela osjećaju sigurnosti žena i njihovom pravu na odluke o sopstvenom tijelu i seksualnosti, aktivisti i aktivistice već su diskutovali sa predstavnicima i predstavnicama pravosudne zajednice. Kako kaže Žigić, mlađe sudije i tužioci su otvoreni za promjene, ali su izneseni i konzervativni stavovi da je tokom suđenja nužno utvrditi koliko je preživjela doprinijela krivičnom djelu i da li je pružila otpor.

“Iz ovoga otpora mogu se ‘čitati’ rodne predrasude i nepovjerenje u iskaz žrtve”, zaključuje Žigić.

I Amer Homarac, pravni zastupnik Fondacije lokalne demokratije iz Sarajeva, smatra da je važno da se djelo silovanja prestane posmatrati kroz prizmu sile i prinude. Objašnjava da je krivično zakonodavstvo u FBiH, koje je uspostavljeno 2003. godine, sada važno usaglasiti sa međunarodnim standardima koji se kontinuirano unapređuju.

“Nije više stvar da li će se upotrijebiti neka sila, već je bitno da neko ne želi takav čin i da je svaka izvršena radnja bez tog pristanka ostvarivanje osnovnog oblika djela silovanja.”

Inicijativa za izmjene Krivičnog zakona u FBiH prošla je kroz prvu fazu parlamentarne procedure i usvojena je u nacrtu. Ona se jednim dijelom dotiče još jednog važnog pitanja – snimanja i dijeljenja eksplicitnih sadržaja, kaže Homarac.

“Veoma je aktuelno i veliki je problem snimanje eksplicitnih sadržaja seksualne prirode gdje se osobe koje su učesnici, sa ili bez pristanka, zloupotrebljavaju, vrše se ucjene. To predstavlja novi problem modernog doba gdje se putem interneta lako dijele takvi sadržaji. Postoji potreba da se i taj segment uredi, te i to tretira novi prijedlog, odnosno nacrt zakona.”

Za promjene je potrebno čekati pravi trenutak

Da bi zagovaranje za određene zakonske izmjene urodilo plodom, potrebno je mnogo truda, znanja, kao i prikupljenih iskustava iz drugih zemalja. Gorica Ivić kaže da je inicijativa koju su Udružene žene podnijele prošla kroz dobro osmišljen proces u koji su bili uključeni i važni pravni autoriteti. Dobrom rezultatu doprinijela je i činjenica da je ova nevladina organizacija postala prepoznata kao važan saradnik koji ima kapacitet da utječe na zakone i predlaže izmjene.

“Civilni sektor je korektivni faktor koji posmatra ovu oblast. Mislim da je ovo bio pravi primjer jednog zagovaračkog, ozbiljno isplaniranog procesa, i uspjeli smo jer organizacija već ima kredibilitet”, kaže Ivić.

Inicijativa Udruženih žena podnesena je u sklopu projekta “Banjaluka – Grad sa nultom tolerancijom na seksualno nasilje i uznemiravanje” u suradnji sa UN Women i uz financijsku podršku Švedske.

Predstavnici i predstavnice organizacija Udružene žene, Lara i FLD ujedno su članovi i članice Akcione koalicije o rodno zasnovanom nasilju koju je UN Women BiH osnovao 2021. godine u sklopu globalne inicijative „Generacija za ravnopravnost“. Od tada do danas, deklaraciju o članstvu potpisale su brojne osobe iz vladinog, nevladinog i pravosudnog sektora s ciljem da zajedno rade na poboljšanju zakonodavnog okvira koji reguliše oblast seksualnog nasilja i uznemiravanja. Sastanci Akcione koalicije su rijetka prilika da svi zajedno razgovaraju o napretku u ovoj oblasti, aktuelnim problemima i narednim koracima.

“Dosadašnji sastanci Akcione koalicije bili su važni da se razmijene iskustva sa terena i napravi pregled stanja. To je prilično izazovno u kompleksnom zakonodavnom sistemu kakav BiH ima, i zbog toga nam je bilo važno da periodično okupljamo najvažnije aktere i akterke kako bi jedni druge pravovremeno informisali o svojim zagovaračkim i drugim aktivnostima koje poduzimaju u oblasti borbe protiv nasilja nad ženama i djevojčicama”, kaže Mersiha Zulčić, projektna koordinatorica pri UN Women BiH.

Zakonske promjene jedan su u nizu koraka koje je potrebno ispuniti da bi se žene i djevojčice osjećale sigurno i zaštićeno u okruženju u kojem žive. U tom procesu važna je i promjena svijesti javnosti koja je i dalje sklona da krivca u slučajevima seksualnog nasilja i uznemiravanja traži u ženama. Zbog toga je važno da zakonski okvir ide korak naprijed u odnosu na trenutnu percepciju javnosti.

“Generalna percepcija javnosti kada je riječ o krivičnom zakonodavstvu i bilo kojem represivnom mehanizmu može biti pozitivna ili negativna, ali činjenica je da ako postoji propisano neko krivično djelo, percepcija javnosti postaje sekundarno važna u odnosu na ono što je primarno a to je da će vas neko goniti za ono djelo koje ste učinili”, zaključuje Amer Homarac.