Bosna i Hercegovina: Novinari i novinarke nezaobilazni u borbi protiv nasilja nad ženama

Sigurno je da će biti potrebno još mnogo vremena za iskorjenjivanje problematičnog i senzacionalističkog izvještavanja o rodno zasnovanom nasilju, ali, nakon šest godina rada sa novinarima i novinarkama uz podršku Vlade Švedske, pozitivne promjene unutar redakcija i kvalitetne novinarske priče postaju sve vidljivije.

Oko 330 novinara/ki i više od 80 studenata/ica novinarstva sa šest univerziteta u BiH je od 2016. godine učestvovalo u nekom od brojnih edukativnih programa posvećenih profesionalnom izvještavanju o nasilju nad ženama, koje su bh. nevladine organizacije realizovale uz podršku UN Women BiH i Švedske. Neki od njih danas su najistaknutiji novinari i novinarke u ovoj oblasti izvještavanja u BiH, a svoje znanje kroz nove programe nastavljaju prenositi ostalim kolegama i kolegicama.

Među njima je i Katarina Panić, novinarka iz Prijedora, koja je otišla korak dalje i postala stalna članica multisektorskog tima za prevenciju i borbu protiv porodičnog i rodno zasnovanog nasilja. Panić se jednom mjesečno sastaje s ostalim članovima/icama tima među kojima su i predstavnici/e zdravstvenih, socijalnih, obrazovnih i policijskih institucija iz Prijedora. Njena uloga je skrenuti pažnju javnosti na rad ovih institucija, te približiti građanima i građankama trendove i statistiku koji se odnose na problem nasilja u porodici u Prijedoru. To radi redovnim pisanjem tekstova za novinsku agenciju koje kasnije preuzimaju i drugi mediji, a dešava se i da kolege i kolegice upravo zbog njenih tekstova odluče dublje istražiti neku temu.

“Institucije za zaštitu preživjelih zaista rade ogroman posao koji je deset godina bio potpuno nevidljiv”, kaže Katarina i objašnjava kako je bilo potrebno pola godine da bi, kao novinarka, stekla povjerenje ostalih članova/ica tima. Danas je situacija znatno drugačija jer svi/e uviđaju korist od ove saradnje. “Oni su sami postali svjesni da smo mi jedni drugima korisni – i ja njima, i oni meni. Oni meni kao izvori informacija, a ja njima da povećam njihovu vidljivost.”

Građani i građanke Prijedora prema različitim institucijama imaju različite predrasude – tako, npr. policiju povezuju s upotrebom sile, centar za socijalni rad s oduzimanjem skrbništva nad djecom, a uloga škola doživljava se samo kao vaspitna, objašnjava Dragana Grujičić, socijalna radnica iz prijedorskog Centra za socijalni rad. “To su najčešće predrasude koje građani i građanke imaju prema svakoj od naših ustanova – subjekata zaštite od nasilja u porodici.  A kada se medijski izvještava svaki mjesec, vidite prema komentarima ljudi kakvo je njihovo mišljenje, i, što je zanimljivo, onda dođe i do osude nasilja od građana.”

“Ne bismo bili vidljivi da nije bilo Katarine”, kaže Grujičić i dodaje da institucije svijest o tome da su izložene javnosti motiviše da rade bolje.

Dobri temelji postavljeni, ali posla je još mnogo.

Prijedor je jedna od 18 općina u BiH u kojima UN Women, zajedno sa Mediacentrom Sarajevo, od 2020. godine pokušava ojačati saradnju lokalnih medija i različitih institucija za prevenciju i zaštitu od nasilja u porodici. Taj proces je dugotrajan i nije podjednako uspješan u svim lokalnim zajednicama, ali je izuzetno važan jer nesenzibilizirani mediji doprinose patrijarhalnom razmišljanju i stavovima da je nasilje privatna stvar, objašnjava Selma Zulić Šiljak, projektna koordinatorica iz Mediacentra.

“Prevencija i promjena percepcije i stavova javnosti o nasilju zahtijevaju kontinuitet, i to ne može biti jednokratna intervencija. UN Women je to prepoznao i mi smo zahvalni što smo nastavili saradnju već treću godinu, te nadograđujemo način kako uključiti medije da doprinesu tom procesu.”

Kako bi kontinuirano pratili trendove u izvještavanju o rodno zasnovanom nasilju, UN Women redovno provodi analize medijskog izvještavanja koje su jedan od najznačajnih pokazatelja promjena u ovoj oblasti. Činjenica je da promjene dolaze sporo, ali značajan zaključak ovih analiza je da napretka, ipak, ima.

“Ako uporedimo prvu analizu iz 2016. godine, sa posljednjom u 2020., vidimo da se izvještavanje o rodno zasnovanom nasilju u određenim aspektima poboljšalo. Senzacionalizam je, nažalost, i dalje prisutan, ali npr., tokom posljednje analize nije uočen nijedan slučaj objavljivanja eksplicitnih scena nasilja”, kaže Nađa Hasanović, projektna koordinatorica programa za sprečavanje nasilja nad ženama pri UN Women BiH.

Kao značajne aktivnosti provedene s ciljem osnaživanja medijske zajednice, Hasanović izdvaja i objavljivanje Priručnika o rodno odgovornom izvještavanju koji ostaje kao trajni resurs redakcijama, aktivno uključivanje novinara i novinarki u kampanje podizanja svijesti javnosti o nasilju nad ženama, kao i saradnju sa fakultetima žurnalistike.

“Danas već imamo jednu grupu novinara i novinarki koji/e su predani i posvećeni temi rodno zasnovanog nasilja. Mi ih dodatno obučavamo i osnažujemo kroz treninge za trenere i stalnu razmjenu informacija. Važno je da smo postavili dobre temelje, ali nas čeka sigurno još mnogo posla”, zaključuje Hasanović.

Mentorski programi i treninzi za medijske profesionalce/ke, koji su uz podršku UN Women i Švedske proteklih godina organizovani širom BiH, rijetka su prilika za mlade novinare/ke, ali i urednike/ce, da se edukuju o rodno odgovornom izvještavanju. Marija Arnautović, dugogodišnja novinarka i urednica koja je svoj rad posvetila marginalizovanim skupinama, dijelom je redovnog trenerskog tima na ovim radionicama. Ona na početku svoje karijere nije imala priliku posjećivati specijalizirane treninge, i smatra da joj je to kao mladoj novinarki otežalo posao. Danas nastoji svoje treninge osmisliti tako da se fokusiraju na praktičan rad i stvarne izazove koje medijski profesionalci/ke mogu očekivati kada se bave teškim temama kakva je i nasilje nad ženama. Arnautović vjeruje da dobro osmišljen trening može ispraviti naučene greške.

“Ne mora da znači da novinare i novinarke tema ne interesuje nego samo da su pogrešno naučeni – redakcija ih vrlo često pogrešno nauči kako će izvještavati o nekim stvarima i kako će ih percipirati. Mislim da ljudi mogu da se mijenjaju.”

Profesionalno izvještavanje o rodno zasnovanom nasilju dugoročno mijenja stavove javnosti o ovom društvenom problemu i zbog toga se na novinare/ke treba gledati kao na neizostavne saveznike/ce. Nije realno očekivati da sve medijske profesionalce/ke ova oblast izvještavanja jednako zanima, ali za pozitivne promjene to nije ni potrebno.

“Ukoliko od 20 uključenih novinara/ki, urednika/ca, imamo njih pet koji zaista žele da rade, pokažu veliki interes kroz edukaciju, urade dobar analitički tekst koji je uvijek dio svakog programa, pokažu subjektima zaštite koliko mediji mogu nešto drugačije da rade u ovoj oblasti – mislim da to ima svojevrsne elemente održivosti bez obzira na projekat”, zaključuje Zulić Šiljak.