Osiguravanje kvalitete kombinirane i nastave na daljinu, uz odgovor na potrebe nastavnika u obrazovnim sistemima

Zbog pandemije obrazovne institucije u Bosni i Hercegovini (BiH) i drugdje susrele su se s izazovom nagle digitalizacije obrazovanja. Kako bi se što bolje prilagodile novonastalim okolnostima i osigurale nastavak kvalitetne nastave, ovaj proces podrazumijevao je ne samo usvajanje tehnologija za izvođenje učenja na daljinu, već i stručno usavršavanje nastavnika i predavača da koriste nove tehnologije.

Projekat „Osmislimo obrazovanje ponovo“ s fokusom na najugroženije u BiH ima za cilj podržati obrazovne vlasti u implementaciji kvalitetnog učenja na daljinu i kombiniranog učenja, te poboljšati kapacitete nastavnika za pružanje nastave na daljinu. Prije postizanja ovakvih rezultata, agencije UNICEF, UNESCO, ILO i UNV koje zajednički provode ovaj projekat prepoznale su važnost procjene kvalitete učenja na daljinu i kombiniranog učenja i profesionalnih potreba nastavnika na svim razinama obrazovanja u BiH. Uz podršku lokalnih stručnjaka, UNICEF i UNESCO izradili su sljedeće procjene:

1. Procjena kvalitete učenja na daljinu i kombiniranog učenja u osnovnom i srednjem obrazovanju (i TVET) u BiH tokom COVID-19
2. Procjena potreba nastavnika za učenje na daljinu i kombinirano učenje u osnovnim i srednjim (i TVET) školama u BiH tokom COVID-19
3. Procjena kvalitete izvođenja učenja na daljinu u visokom obrazovanju u BiH tokom pandemije COVID-19
4. Procjena profesionalnih potreba nastavnika u visokom obrazovanju za izvođenje nastave na daljinu u BiH tokom pandemije COVID-19

Kvaliteta učenja na daljinu i kombiniranog učenja i potrebe nastavnika u osnovnom i srednjem (i TVET) obrazovanju

Na temelju istraživanja, osnovne i srednje škole u BiH su uglavnom osigurale adekvatne softverske platforme za nastavu na daljinu i adekvatnu obuku učenika i nastavnika za korištenje novih softverskih rješenja. Osim toga, među nastavnicima i učenicima uočeno je osnovno informatičko znanje. Iako je istraživanje pokazalo da se nastavnici pretežno smatraju tehnički sposobnima za korištenje novih tehnologija, preporučuje se osigurati kontinuirano jačanje kapaciteta učenika i zaposlenika u svim obrazovnim institucijama u BiH za izvođenja kvalitetnog učenja na daljinu i kombiniranog učenja.

"... treba ponavljati obuku o korištenju digitalnih platformi i softverskih rješenja dok svi ne steknemo dovoljno znanja za izvođenje kvalitetne online nastave", rekao je jedan učitelj.

Učitelji uglavnom navode inovativni pristup obrazovanju kao pozitivni aspekt nastave na daljinu, a neaktivnost učenika, nedostatak motivacije i lošu internetsku konekciju kao negativne aspekte. Kako su izvijestili nastavnici, postignuća učenika tokom nastave na daljinu bila su mnogo slabija u odnosu na redovnu nastavu. Stoga su učitelji uglavnom odbijali uključivanje online aktivnosti u redovni obrazovni proces. Procjene su pokazale da nedostatak IKT opreme, internetskih veza i softverskih rješenja predstavlja glavnu prepreku u izvođenju nastave na daljinu. Stoga je opremanje škola IKT opremom, uz kvalitetne internetske veze i softverska rješenja neophodna za izvođenje kvalitetnog učenja na daljinu i kombiniranog učenja u BiH.

Pored toga, izostala je adekvatna podrška u smislu uključivanja ugrožene djece u proces odvijanja nastave na dalinu, posebno djece s poteškoćama u razvoju i djece iz manjinskih skupina. Iako je uočena osjetljivost učitelja za djecu iz ugroženih skupina, još uvijek je nedovoljno da bi djeca bila adekvatno uključena u nastavu na daljinu.

Uočene su mnoge poteškoće u izvođenju učenja na daljinu za praktičnu nastavu. Koliko god je nastava na daljinu bila novitet za nastavnike i učenike, toliko je i predstavljala izazov za poslodavce. Potrebno je modernizirati pristup izvođenju praktične nastave u BiH u skladu sa savremenim trendovima.

Nastava na daljinu u osnovnom i srednjem obrazovanju u BiH tokom pandemije bila je i još uvijek je daleko od optimalnih uslova i kvaliteta. Postoje značajne zakonske prepreke u zakonima o obrazovanju BiH za implementaciju učenja na daljinu i kombiniranog učenja. Osim nedostatka zakonskih okvira, prisutan je i nedostatak strateških okvira i smjernica za djelovanje, jer ne postoje naznake planova i aktivnosti koje bi ovakvu vrstu nastave stavile u fokus ključnih javnih politika u BiH. U takvim uslovima, u kombinaciji sa neadekvatnim budžetskim izdvajanjima, škole nisu bile u stanju da odgovore na potrebe većeg stepena digitalizacije tokom pandemije. Sličan scenarij očekuje se i u budućnosti ukoliko sve razine vlasti u BiH ne stave fokus na ovu temu, ne samo zbog otpornijeg funkcionisanja obrazovnih procesa, nego i čitavog društva.

Kvalitet učenja na daljinu i kombinovanog učenja i potrebe nastavnika u visokoškolskom obrazovanju

Početkom pandemije skraćen je nastavni plan i program u visokoškolskom obrazovanju u BiH, posebno u slučaju izvođenja praktične nastave. Većina predavača u visokoškolskim ustanovama (VŠU) nije imala prethodnog iskustva s online nastavom prije početka pandemije. Utvrđeno je da su VŠU uglavnom preferirale određena softverska rješenja, ali je stepen do kojeg su predavači mogli birati određene alate varirao među različitim ustanovama. Gotovo polovina predavača smatra da im je VŠU obezbijedila softver koji u potpunosti zadovoljava potrebe visokog obrazovanja. Skoro polovina studenata nije dobila uputstva za korištenje softvera, niti bilo kakvu tehničku podršku. Stoga je neophodno unaprijediti platforme i softverska rješenja, kao i obezbijediti kontinuirane programe izgradnje kapaciteta za studente i predavače, s posebnim fokusom na jačanje pedagoških kompetencija predavača u online modalitetu nastave.

Skoro polovina predavača sugeriše da su postignuća studenata bila niža u odnosu na redovnu nastavu. Nedostajali su zadovoljavajući tehnički uslovi za studente i predavače kada je riječ o pristupu alatima i platformama za učenje na daljinu. Nema sumnje da su tehnički problemi za praćenje onlajn nastave, kao što su nedostupnost IKT opreme i pristupa mreži, negativno uticali na studente i predavače u procesu učenja na daljinu.

“Primijetio sam da neki studenti nisu mogli učestvovati u predavanjima na daljinu zbog loših internetskih veza. Osiguranje kvalitetne internet konekcije u cijeloj zemlji je preduslov za izvođenje kvalitetne online nastave “, naveo je jedan student.

Više od jedne trećine učenika izjavilo je da su se tokom pandemije suočili s motivacionim i emocionalnim poteškoćama. Neki su tvrdili da su se osjećali preopterećeni većinom svojih predavanja. Većina studenata je izjavila da predavači nisu pokazali razumijevanje za izazove s kojima su se suočili. Poseban naglasak u treninzima treba staviti na rast motivacije za učenjem na daljinu među studentima, kao i na emocionalne potrebe i izazove s kojima su se studenti susreli tokom izvođenja predavanja na daljinu.

Kako učenje na daljinu nije pravno definisano u BiH, VŠU su na početku pandemije funkcionisale u skladu s različitim propisima donešenim od strane nadležnih ministarstava. Ne postoji niti jedan zakon o visokom obrazovanju u BiH koji omogućava polaganje ispita u virtuelnom okruženju. Štaviše, ne postoji strategija za digitalizaciju visokog obrazovanja. Nadležne obrazovne vlasti u BiH trebale bi raditi na izmjenama zakona i precizno definirati učenje na daljinu i kombinirano učenje, a VŠU bi trebale iskomunicirati zahtjev za uspostavljanjem strateških okvira, koji podrazumijevaju jasne smjernice i finansijsku podršku za ovaj modalitet obrazovanja.

Ukratko, VŠU trebaju posvetiti pažnju obuci  predavača i opremi institucija za provođenje nesmetanog nastavnog procesa kao tokom pandemije, tako i nakon. Vlade u BiH, koje predstavljaju javni sektor zadužen za kreiranje mehanizama i uspostavljanje politika, morat će se aktivnije uključiti u ove procese i obavezati VŠU na kontinuirane programe stručnog usavršavanja zbog jačanja kapaciteta predavača za učenje na daljinu i kombinirano učenje.