Tri godine od bjekstva iz rata u Ukrajini: Nada na Marijinom horizontu
04 April 2025
Hladno je februarsko jutro i Marija* (40) stiže na posao u jedan sarajevski vrtić gdje radi kao učiteljica. Nakon radnog dana pokupit će djecu iz škole, kupiti namirnice i otići kući da pravi večeru. Čini se kao prosječan dan jedne prosječne porodice. Međutim, Marijina priča je malo drugačija. Prije tri godine njena rutina je bila ista, samo stotinama kilometara daleko od Sarajeva i Bosne i Hercegovine – u njenoj domovini Ukrajini.
U februaru 2022. godine, kada je počela ruska invazija na Ukrajinu, u Marijinom životu sve se promijenilo. Spašavajući goli život, ona je sa dva sina (od 12 i šest godina) pobjegla u – kako su to mediji nazvali – najvećem valu izbjeglica još od Drugog svjetskog rata. Rat ih je doveo u Bosnu i Hercegovinu početkom marta te godine. Tu su se smjestili zajedno sa stotinama drugih izbjeglica u hotel u kojem je napravljen improvizovani izbjeglički smještaj. Osjećali su se bespomoćno i nisu vidjeli svijetlu budućnost pred sobom.
„Čeznuli smo za normalnim životom“, sjeća se Marija.
U maju/svibnju 2023. godine podnijela je zahtjev za azil u BiH. Razumijevajući stres koji nosi neizvjesnost tog procesa, UN-ova agencija za izbjeglice (UNHCR) joj u tom periodu preko svojih partnera Fondacije BH inicijativa žena (BHWI) i Udruženja Vaša prava BiH omogućio podršku psihologa, socijalnih radnica i pravnika. Konačno, u oktobru/listopadu iste godine dobila je, kao i njena djeca, status subsidijarne zaštite u BiH.
Nakon što im je odobren status međunarodne zaštite, Marija je kroz projekat koji finansira UNHCR, a provodi Catholic Relief Services (CRS), dobila podršku za socio-ekonomsku integraciju.
„Tada je u mom životu počela pozitivna promjena“, kaže ona.
Uz pomoć UNHCR-a i CRS-a, Marija je nostrificirala diplomu iz pedagogije, naučila Bosanski jezik i zaposlila se u vrtiću. Nedugo nakon toga, iselila se iz izbjegličkog smještaja. Nedavno je kupila i auto, te se nada da će ovog ljeta odvesti sinove na more. Život je stabilan sada, kaže ona, i konačno se može malo opustiti znajući da su se ona i njena djeca dobro uklopili u bosanskohercegovačko društvo.
„Mlađi sin je nedavno jedini u razredu dobio 5 iz testa iz Bosanskog jezika. Jedini u razredu – Ukrajinac!“, kroz smijeh govori.
Marija je prigrlila svaku prepreku na svom putu kao novu životnu lekciju i naučila da preživljava jedan po jedan izazov, konstantno idući naprijed. Kaže da za sada ne razmišlja o povratku u Ukrajinu.
„Ne znam šta će donijeti sutra. Ja sam dobro sada, usmjeravam svoju energiju na ono što trebam i mogu učiniti u ovom momentu. Ne bih bila ovdje bez podrške CRS-a – oni su mi omogućili da zaradim platu, i korak po korak, konačno vidim svjetlo“.
______________________
Marija je dobila podršku kroz projekat „Osiguravanje osnovnih potreba i pristupa javnim uslugama za socio-ekonomsku integraciju izbjegličke populacije u Bosni i Hercegovini“, koji finansira UNHCR, a provodi CRS u saradnji sa Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice BiH i organizacijama Vaša Prava BiH i BHWI.
*Ime korisnice je promijenjeno na njen zahtjev.
UN entities involved in this initiative
Goals we are supporting through this initiative
