Puter od pistacije, indijskog oraha, bundeve, lješnjaka, badema ili kikirikija brenda Butteria proizvodi su 24-godišnje Hamide Begović. Iz male radnje u Donjem Vakufu ovi domaći proizvodi od prirodnih sastojaka pakuju se i putuju širom Bosne i Hercegovine, od Čapljine i Trebinja, do Banje Luke i Sarajeva. Obrt Bonsai registrovan 2020. godine danas je uspješna priča mlade preduzetnice koja je proteklih mjeseci radila na rebrendiranju i plasiranju novih proizvoda pod nazivom „Butteria“. Preimenovanje, novi dizajn i novi proizvodi rezultat su finansijske i mentorske podrške kroz program BizUp koji provodi Fondacija 787 kao dio projekta sa UN Women „Ekonomsko osnaživanje žena – izgradnja boljeg“, a finansira vlada Ujedinjenog Kraljevstva. Kao diplomirana profesorica arapskog jezika bez zaposlenja u struci, Hamida se posvetila proizvodnji namaza od orašastih plodova, koštunjavog voća i sjemenki visoke hranjivosti, koje naručuju oni koji nastoje jesti zdravo ili se hrane veganski, ali i drugi kupci. Proizvode sprema uz pomoć mašine sa kamenim mlinom, originalno namijenjene za pravljenje čokolade, što je i bio prvi razlog za njenu nabavku. Ona i suprug su željeli proizvoditi domaću čokoladu, ali su odustali zbog visokih cijena materijala. Umjesto toga, danas su tu proizvodi koje je rijetko moguće naći u Bosni i Hercegovini. „Volim bosansku kahvu posebno, to mi je najveći ćeif, i uz to kocku čokolade. Mislim da je to bio najveći povod da počnemo sa čokoladom, a i da drugima  ponudimo neku zdraviju varijantu. Našli smo sve kalupe, mašina je stigla preko prijatelja iz Indije, ali sirovinu nikad nismo ni nabavili. Naišli smo na toliko prepreka da smo na kraju odustali“, priča Hamida. „Mašina je stajala jedno pola godine i onda smo pokušali napraviti puter od kikirikija“. „Od 2019. smo eksperimentisali, a onda smo dali prijateljima da probaju, čisto da vidimo kako je – oni su bili oduševljeni. Super – idemo mi prodavati! Nabavljaj tegle i sve ostalo. Imamo par prijatelja koji nastoje da se zdravije hrane“, prisjeća se ona i dodaje da je nakon kikirikija odlučila da proba i druge sirovine – sve što sadrži određene masnoće koje se uz dugo procesiranje pretvaraju u tečni namaz. „Sve što duže radi, ono je tečnije, ljepše. Sve se prvo mora usitniti, pa se dodaje u mašinu da napravi ovu masu. Baš se pretvori u puter. Mi smo ovo nazvali proces 'puterizacije', iako ne postoji ta riječ. Nije ni mljevenje. Zato: 'puterizacija'“, objašnjava Hamida kroz smijeh. Osnivanje biznisa Nakon godinu dana eksperimentisanja i pripremanja prvih proizvoda, prije dvije godine Hamida je uz finansijsku podršku Fondacije Mozaik registrovala obrt u Donjem Vakufu, malom srednjobosanskom gradu u koji su se ona i suprug, Travničanka i Sarajlija, doselili zbog njegovog posla kojeg obavlja kao diplomirani mašinski inžinjer. Registrovali su biznis i u iznajmljenoj kući u kojoj žive preuredili ostavu u radni prostor i opremili je za proizvodnju, a potom je Hamida dobila poticaj od Federalnog zavoda za zapošljavanje. Oba programa su joj omogućila da bude zaposlena i uz proizvodnju zaradi mjesečnu platu. „Nije ogroman iznos, ali meni je dovoljan. Samo da mogu da radim, da dođem u svoju radnju i radim. Nisam tip da radim u nekoj firmi osam sati pa da dođem smorena kući“, kaže ona i dodaje šta joj je najbitnije: „Opet imam vremena da provodim sa djetetom, što mi je prioritet. Mogu i njemu vrijeme posvetiti.“ Budući da, osim nekolicine kupaca, Donji Vakuf nije dovoljno veliko tržište za plasiranje puter-namaza, prve veće kupce upoznala je u Sarajevu, gdje su ona i suprug razgledali da li ima sličnih proizvoda u prodavnicama i prodajnim odjelima zdrave hrane. „Vidjeli smo da nema ništa slično, ali dok smo pripremili sve na početku, već se pojavilo nekoliko domaćih kikiriki putera i jedan puter od lješnika. To nas je malo poljuljalo, hoćemo li uspjeti, ali mnoge radnje su nam otvorile vrata. Prva je bila Kašahana“, prisjeća se Hamida i dodaje kako je njene proizvode, koji svakog mjeseca prolaze zakonski potrebne kontrole kvaliteta, moguće naručiti putem Facebooka i Instagrama ili pronaći na policama nekoliko radnji u Sarajevu, Mostaru i Tuzli. Mentorski rad Budući da se tokom saradnje povezala sa Selmom Mezetović Međić, vlasnicom Kašahane, sarajevske zalogajnice koja nudi kaše i druge obroke pripremljene od zdravih sastojaka i bez rafiniranog šećera, od nje je dobila preporuku da se prijavi na program BizUp  Fondacije 787.   „Pored finansijske pomoći koja je meni stvarno dobro došla – kupila sam sirovine za nove putere i novu mašinu, a taman mi je tada jedna crkla – mentorstvo koje sam imala mi je bilo posebno korisno“, kaže Hamida i dodaje kako joj je u početku bilo neobično što je njen mentor Vladimir Grabovac, vlasnik Bione, kompanije sa proizvodima sličnim njenim, koje je smatrala konkurencijom. Brzo je uvidjela koliko je to bila dobra odluka. „On je došao u Donji Vakuf i pričao o svom iskustvu, a prva tačka našeg rada je bila da čitam knjige. Nisam dobila ništa na tanjiru, nego mi je mentor dao da čitam različite knjige i pokušavao mi pomoći da sama otkrijem, da pronađem to svoje 'zašto' koje me vodi i zbog kojeg nikad neću pasti“, prisjeća se Hamida. „A onda smo pokušali da smislimo nova imena, da to oslikava to moje 'zašto', da oslikava moje putere.“ I mentor i dizajnerica Ana Lukenda su joj pomogli da dođe do imena Butteria i zamijeni Bonsai – naziv smišljen pri registrovanju biznisa na brzinu, ali simbolično, po drvetu koje ona i suprug imaju i koje je prošlo dalek put da dođe do njih, bilo oštećeno teškim uslovima putovanja, ali ipak preživjelo i procvjetalo, i još se nalazi u njihovom domu. Poput vještina u oblikovanju drveta, Hamida pažljivo pristupa i pravljenju putera. „Tako ja posebno radim putere – ručno izabirem svaki plod, to je kao i posebna tehnika pravljenja putera. Velike kompanije koje prave putere, oni imaju posebne mašine, za par sati naprave 50 kg putera. A ja sve ručno radim, sve moram da pečem, naprimjer, lješnjak moram da ljuštim ručno, nakon toga ga opet pečem, kad se ohladi, da ispari, nakon toga da ubije bakterije. Nakon toga ga meljem, pa ubacujem u mašinu. Nije tako jednostavno da samo ubaciš u blender i to je to“, pojašnjava ona i dodaje kako je za puter od indijskog oraha gdje ne dodaje ništa više, potrebno 6-7 sati rada kamenog mlina. Iako je sretna što se posao razvija, kaže kako joj, kao mladoj preduzetnici i ženi koja se brine o jednogodišnjem sinu tokom radnog dana, nije jednostavno sve stići. „Voljela bih da porastem, pa da nekoga zaposlim da radi sa mnom. Ovako gledam da ugrabim vrijeme za posao, kada beba zaspi, dođem ovdje, a rješavam i druge obaveze“, kaže Hamida i dodaje kako smatra da je ženama teže postići i sve privatne poslove i poslovne obaveze. Iako je imala i dalje ima podršku porodice, kaže da su njena iskustva takva da okolina nije osviještena da žene samostalno vode svoje biznise, a da je generalna percepcija da je siguran posao zaposlenje u firmi.   „Kad sam pokrenula ovo, svi su govorili 'šta će ti to'. Prvo je bilo čudno šta to pravim, i otkud ja da sama ovdje nešto otvorim, kako ću ja to, imam i bebu. Ali mislila sam 'stići ću ja to sve'. I stvarno sam uspjela“, kaže ona i naglašava da je od porodice imala ohrabrenje da radi ono što voli, a da je svojim primjerom potakla i kolegicu da pokrene svoj posao i otvori kafe-slastičarnu u Donjem Vakufu. „Kad god me pita kako je, kažem: 'preteško je, ali ako hoćeš, uspjet ćeš'“, kaže Hamida. „Radim na nesigurno, ne znaš šta će se desiti, ali za mene postoji i neka  čar u tome, ta nesigurnost. Hoću li prodati, neću li? Pa kažem sebi 'hajde potrudi se, zovi ovu i onu radnju' i nekako se borim i mislim da je veći osjećaj zadovoljstva kad nešto uspijem.“ Ovaj članak je nastao u okviru projekta „Ekonomsko osnaživanje žena u Bosni i Hercegovini – izgradnja boljeg“ koji provodi UN Women u BiH uz finansijsku podršku vlade Ujedinjenog Kraljevstva.

Pronalazak finansijske podrške pri pokretanju ili u ranoj fazi razvoja biznisa među najvećim je izazovima preduzetnicama i preduzetnicima. U nedostatku vlastitih sredstava i u nemogućnosti dobijanja kredita ili druge pozajmice, „anđeli investitori“ (engl. angel investors) predstavljaju alternativni način finansiranja biznisa. Anđeli investitori su uspješni/e preduzetnici i preduzetnice koji/e ulažu svoj novac i vrijeme i dijele znanje i iskustvo sa onima koji imaju tek ideju o pokretanju biznisa ili vode posao koji žele razviti. Ovakvi investitori i investitorke obično dolaze iz iste branše kao biznis koji podržavaju, a osim novca donose i kontakte u poslovnoj zajednici i poslovne savjete. Iako postoje različiti izvori podrške za žene vlasnice biznisa, preduzetnice u Bosni i Hercegovini se generalno značajno oslanjaju na neformalnu podršku u pokretanju biznisa, poput finansijske podrške porodice ili prijatelja, pokazala je još neobjavljena studija o otpornosti na krizu biznisa u vlasništvu žena u BiH. Studija je nastala 2021. godine kroz projekt „Ekonomsko osnaživanje žena – izgradnja boljeg“ koji provode UN Women i Fondacija 787 uz finansijsku podršku vlade Ujedinjenog Kraljevstva. Među načinima finansiranja biznisa, preduzetnicama u BiH su, između ostalog, dostupni rodno osjetljivi programi međunarodnih donatora kroz komercijalne banke i mikrokreditne organizacije, kaže studija i navodi i dodatne načine osiguranja potrebnih sredstava. Amra Humačkić - Omeragić  „Žene se također okreću crowdfundingu, iako su mogućnosti za to ograničene u BiH, zbog pravne regulative koja jedva omogućava takvo finansiranje. Vrijeme potrebno za dobijanje kredita u banci uz skupu dokumentaciju i birokratske zahtjeve, opredjeljuje preduzetnice u BiH da se okrenu mikrokreditnim organizacijama kao alternativnim izvorima finansiranja“, navodi studija i dodaje kako „nedostaje investicija poput investicija poslovnih anđela, investicija venture capital modela itd. što posebno sprečava mlađe biznise da napreduju“. Mreža poslovnih anđela u BiH Zajednica poslovnih anđela u Bosni i Hercegovini još uvijek formalno ne postoji, ali je ove godine napravljen značajan korak ka tome. U Sarajevu je u organizaciji Fondacije 787 u februaru održan Business Angel Summit 2022 koji je okupio predstavnike i predstavnice kompanija iz Bosne i Hercegovine, zemalja regije i potencijalne međunarodne investitore i investitorke. Jedan od ciljeva susreta je bilo uspostavljanje mreže poslovnih anđela za BiH, što bi uveliko pomoglo u ostvarivanju investicijskih partnerstava u budućnosti, ali i promovisalo ovakvu mogućnost koja stoji i pred onima koji ulažu i pred onima koji traže finansijsku podršku za svoj biznis. Direktorica Fondacije 787, Dajana Džindo, pojašnjava da poslovni anđeli ulažu obično u ranim fazama razvoja biznisa i finansiraju čak one koji imaju samo poslovnu ideju ili nekoga ko je počeo da radi, ali to još uvijek nije kompanija koja se može finansirati klasičnim načinima. Dodaje da ovakvi investitori i investitorke obično ulažu manje iznose, od 10.000 do 100.000 maraka ili dolara, a moguće je i da se nekoliko njih udruži u investiciji u neki mali biznis. Fondacija 787 „Ono što je za njih karakteristično je ne samo da daju sredstva nego i svoje vrijeme, znanje i kontakte. Otvaraju vrata u nova tržišta i otvoreni su da podijele to što su vrlo uspješni i umreženi. Obično kompanije traže anđela sa nekog tržišta na koje žele da idu. Puno je lakše da imaš poslovnog anđela u zemlji gdje želiš da posluješ“, kaže Džindo. „Anđeli najčešće ulažu prvo u biznise iz svoje zemlje i najčešće imaju nekoliko sektora u kojima najopuštenije i najlakše ulažu, što ne znači da neće uložiti i u druge oblasti.“ Pokušaja da se formalizuje udruženje anđela investitora i investitorki bilo je i ranije, ali takva inicijativa nije zaživjela. U međuvremenu su ostvarene investicije po sličnom principu poput „anđeoskih investicija“, ali na individualnom nivou i preko poznanstava. Ideja o osnivanju mreže poslovnih anđela korisna je jer može uspostaviti način povezivanja i komunikacije kompanija koje trebaju investicije i onih koji bi investirali novac i savjete stečene kroz vlastito iskustvo. „Ni sada to neće funkcionisati na taj način da je svima javno poznato ko su ti anđeli. Oni uglavnom ne žele da budu previše eksponirani, ali će postojati kanal kroz koji će se moći komunicirati sa njima, i biznisi koji traže sredstva znat će gdje da se obrate“, kaže Džindo i dodaje kako su napravljeni prvi koraci kroz Business Angel Summit. Na tom dvodnevnom događaju okupilo se više od 20 anđela i potencijalnih anđela iz Bosne i Hercegovine i još 30-tak iz regiona i inostranstva. U pripremi za summit, Fondacija 787 je ispitala njihova opredjeljenja i došla do okvirnih kapaciteta i spremnosti da investiraju. „Njih manje od 30 je reklo da su spremni da ulože više od dva miliona maraka u ovoj godini“, navodi ona. „Na Business Angel Summitu su bili oni koji su već investirali, neki žele tek, a svi su se usaglasili da žele stupiti u mrežu, i uskoro ćemo imati prvi sastanak da vidimo kako će to funkcionisati. Za sada je Fondacija 787 facilitator u smislu komunikacije sa start-upovima i biznisima.“ Finansije za pokretanje i razvoj biznisa U Bosni i Hercegovini je nedovoljno mogućnosti za finansiranje pokretanja ili razvoja u ranoj fazi biznisa iz javnih sredstava, a za dobijanje kredita od banaka obično su potrebni izvještaji o pozitivnom poslovanju što je mnogima u početku teško imati. „Mnogi koji žele pokrenuti biznis odlaze iz BiH, jer negdje drugo mogu da dobiju, naprimjer, poticaj za start-up“, kaže Džindo. „Anđeli popunjavaju taj prostor između banke, države i drugih poticaja.“ „Ali ukoliko mi ovdje kreiramo priče koje će postati uspješne, već kreiramo interes drugih koji žele da pokrenu start-upove i tako se razvija tržište. Isto se desilo u Njemačkoj – ljudi su išli u Ameriku, pa su donijete mjere da i Njemačka postane atraktivna“, navodi direktorica Fondacije 787, koja provodi različite programe podrške i edukacije za žene i mlade  u poslovanju. Iako koncept investicija poslovnih anđela nije kreiran zbog žena u preduzetništvu niti im je posebno prilagođen, on predstavlja alternativni način finansiranja koji mogu iskoristiti. „Ja mislim da to otvara jednu mogućnost koju preduzetnice trenutno nemaju. Nije lako, ali smo se mi od početka ove inicijative trudili da imamo i žena investitorica, i imamo ih, što mnogo znači, i za uspjeh same mreže i za diverzitet u kontekstu uključenja biznisa koje vode žene“, zaključuje Džindo. Ovaj članak je nastao u okviru projekta „Ekonomsko osnaživanje žena u Bosni i Hercegovini – izgradnja boljeg“ koji provodi UN Women u BiH uz finansijsku podršku vlade Ujedinjenog Kraljevstva.

Zvuk sirena pratio je vatrogasna i vozila hitne pomoći kroz Kakanj, gradić u središnjoj Bosni i Hercegovini. Njihova krajnja destinacija bila je Srednja mješovita škola gdje su vozila i osoblje za hitni odgovor na nesreće dočekale kolone učenika i školskog osoblja pri izlasku iz školske zgrade. Mir na licima djece i nastavnika neuobičajen za ovu situaciju rezultat je pažljivo pripremljenog scenarija Vježbe za evakuaciju u slučaju nesreće. Vježba je dio širih aktivnosti na unapređenju sigurnosti u ovoj školi koju pohađa 433 učenika, a u kojoj radi 58 odraslih osoba. Imajući u vidu da u objektima škola tokom dana boravi veliki broj osoba, prije svega djece, škole su objekti sa visokim rizicima od posljedica prirodnih i drugih nesreća. No, nije samo broj osoba ovu kakanjsku školu stavio na vrh liste za intervenciju kroz projekat „Sigurno školsko okruženje“.   Objekat Škole izgrađen je 1968. godine, sastoji se od prizemlja i jednog sprata, a posjeduje samo jedan ulaz/izlaz. Od njene izgradnje, škola nije obnavljana, dok se materijali korišteni u izgradnji škole sedamdesetih godina sada smatraju štetnim za ljude. Također, nije postojao plan za djelovanje u kriznim situacijama. Ova kakanjska škola jedna je od mnogih u BiH, koje su suočavaju sa rizicima od prirodnih nesreća i katastrofa. World Vision BiH je tokom 2017. i 2018. godine proveo istraživanje sigurnosti  škola i pripremljenosti na katastrofe izazvane prirodnim i drugim nesrećama u FBiH i BD. Istraživanje je urađeno na uzorku od 724 škole. Na osnovu rezultata istraživanja može se zaključiti da se samo 10 % škola može smatrati sigurnim. „Apsolutna sigurnost ne postoji, ali možemo umanjiti rizike sa kojima se suočavaju svi oni koji borave u školama. Kada govorimo o sigurnim školama, to su objekti čije stanje je zadovoljavajuće sa građevinskog aspekta, gdje su ažurirani planovi zaštite i spašavanja, uposlenici i učenici su edukovani o postupanju u slučaju nesreće, te su ove škole uvezane sa lokalnim službama spašavanja. Pored toga, u ovim školama se redovno provode školske vježbe evakuacije“, rekao je Sveto Đurđević, menadžer projekta „Sigurno školsko okruženje“. Imajući u vidu sve komponente sigurnih škola, kakanjska Srednja mješovita škola je zahtijevala hitnu intervenciju koja je pokrenuta u okviru projekta „Sigurno školsko okruženje“. Projekt se provodi u okviru obrazovne komponente zajedničkog programa Vlade Švicarske i Ujedinjenih nacija „Smanjenje rizika od katastrofe za održivi razvoj u Bosni i Hercegovini“. Aktivnosti na unapređenju sigurnosti ove kakanjske škole doprinose umanjenju rizika od negativnih posljedica nesreća i katastrofa za blizu 500 osoba koje svakodnevno borave u školskom objektu. Temelj za uspostavljanje sigurnosti u školama su Školski planovi za smanjenje rizika od prirodnih i drugih nesreća i katastrofa, što je ujedno i zakonska obaveza škola. U njima su evidentirani i analizirani rizici, predložene preventivne mjere za smanjenje rizika, mjere za postupanje u slučaju nesreće kao i mjere otklanjanja posljedica nakon nesreće. Školski plan su zajednički pripremili direktor i nastavnici škole, predstavnici roditelja djece koja pohađaju školu, općinskih službi, lokalnog crvenog križa i jedne nevladine organizacije. Predstavnici lokalnih službi su jedna od najvažnijih karika u pripremi školskog plana za smanjenje rizika - civilna zaštita, vatrogasci, dom zdravlja, centar za socijalni rad i policija prvi reaguju u slučaju nesreća i neophodno je njihovo poznavanje rizika u lokalnoj sredini. “Sve sto se radi kroz ovaj projekat je poboljšanje za školu i kompletnu lokalnu zajednicu jer se radi timski i omogućava jačanje veze škole sa hitnim službama spasavanja što je od presudnog značaja u kriznim situacijama. Takođe, svi članovi školskog DRR tima su ujedno i zagovarači u lokalnoj zajednici, pa i šire, za snažnije uključivanje prije svega nadležnih ministarstava i drugih institucija u jačanje otpornosti škola na prirodne i druge nesreće”, kaže Zerina Šehagić, članica Vijeća roditelja Srednje mještovite škole “Kemal Kapetanović Kakanj”. Sa rizicima i mjerama koje se preduzimaju za njihovo umanjenje upoznati su svi nastavnici i školsko osoblje, te učenici škole. Pored rizika i mjera, osoblje i učenici su kroz radioničarski pristup saznali koja je njihova uloga i kako se trebaju ponašati u slučaju nesreće ili katastrofe. Vježba evakuacije služila je kao praktični test znanja koje su učenici i osoblje imali o postupanju u slučaju nesreće, te uvezanosti škole i lokalnih službi spašavanja. Pored edukativnog i pokaznog segmenta, projektom “Sigurno školsko okruženje” planirane su intervencije definisane Školskim planom. Prema planu, škola će u narednom periodu biti rekonstruisana i dobiti još jedan izlaz, te će se azbestne ploče koje su direktno u kontaktu sa vanjskom sredinom obložiti termo fasadom. Dodatno, školi će biti obezbijeđeni alarmi za dim i vatru koji će pored oglašavanja zvučnim upozorenjem osoblju i učenicima škola, biti uvezani sa lokalnom vatrogasnom jedinicom. Radeći na procjeni troškova za intervencije definisane planom, brzo je postalo evidentno da sredstva predviđena projektnim planom nisu dostatna za planiranu rekonstrukciju. U saradnji sa UNICEF-om, World Vision BiH je uključio širi tim u prikupljanje sredstava i zagovaranje za podršku intervencijama na lokalnom nivou. U tom kontekstu su kroz donacije lokalnih društveno-odgovornih kompanija obezbijeđena dodatna sredstva, te će neophodne intervencije biti izvedene u potpunosti. Voditeljica programa obrazovanja UNICEF-a u BiH, Sanja Kabil, naglašava kako UNICEF podržava ministarstva i škole širom svijeta kako bi se unaprijedile politike i prakse smanjenja rizika od katastrofa. Škole moraju biti sigurna mjesta za svu djecu, a dobra pripremljenost spašava živote. Sve planirane aktivnosti u školi Kemal Kapetanović, Kakanj kao i u ostalim školama uključenim u projekt „Sigurno školsko okruženje“ se provode u skladu sa World Vision BiH modelom „Sigurne Škole“ koji je do sada u praksi primjenjen u 39 osnovnih i srednjih škola u BiH, principima i smjernicama zaštite od COVID-19,  kao i globalnim modelom  „Sveobuhvatni okvir za sigurnost škola“ koji je uspostavila Globalna alijansa za smanjenje rizika od katastrofa i otpornost u sektoru obrazovanja, u čijem članstvu je i UNICEF. Projekt se provodi u okviru Zajedničkog programa Vlade Švicarske i Ujedinjenih nacija (UN) "Smanjenje rizika od katastrofa za održivi razvoj u Bosni i Hercegovini". Za njegovu provedbu zadužene su UN agencije:Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP), Fond Ujedinjenih nacija za djecu (UNICEF), Organizacija Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu (UNESCO), Populacijski fond Ujedinjenih naroda (UNFPA) i Organizacija Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu (FAO)  u partnerstvu sa lokalnim vlastima i World Vision BiH, te ostalim relevantnim implementacionim partnerima iz vladinog i nevladinog sektora.

Inovativna biznis ideja i kreativan projekat finansiranje može ostvariti kroz crowdfunding, način putem kojeg obično veliki broj ljudi ulaže male količine novca i u konačnici postigne iznos zacrtan kao potreban za ostvarenje poslovnog plana. Crowdfunding kampanje preduzetnika i biznisa se najčešće baziraju na realizaciji konkretne aktivnosti, kupovini proizvodnih mašina ili alata za rad, ili nečemu drugom što predstavlja suštinsku promjenu i ubrzava razvoj poslovanja, doprinosi smanjenju cijena proizvoda ili ih čini dostupnim većem tržištu, pojašnjava Vladica Jovanović, stručnjakinja za društveno organizovanje, crowdfunding i društveno odgovorne i održive inicijative i biznise. Kao dio projekta „Ekonomsko osnaživanje žena – izgradnja boljeg“ koji provode UN Women i Fondacija 787 uz finansijsku podršku vlade Ujedinjenog Kraljevstva, Vladica je o crowdfundingu kao alternativnom načinu finansiranja biznisa govorila na radionici organizovanoj za 15 bh. preduzetnica iz programa BizUp. Vladica Jovanović Kaže kako postoje četiri vrste crowdfundinga: donacijski, koji su neprofitni i često humanitarnog karaktera; nagradni, ili model gdje oni koji daju novac budu nagrađeni „perkom“/poklonom; i investicioni i crowdfunding pozajmice kojih u regionu za sada nema jer zahtijevaju specifične zakonske odredbe koje trenutno ne postoje. „Najlakše je organizovati neprofitne kampanje jer to ljudi najbolje razumiju i najlakše će za to dati novac. Ljudi se osećaju dobro ukoliko daju za takvo nešto. Druga stvar je nagradni crowdfunding, jer ljudi vole da podrže dobre stvari, ali im je teško da to urade ukoliko, pored toga što su nešto podržali, ne dobiju nešto zauzvrat, čime će da racionalizuju svoj finansijski doprinos“, kaže Jovanović. Uspješna kampanja Neke od uspješnih crowdfunding kampanja u Bosni i Hercegovini bile su nagradne kampanje, organizovane uprkos tome što poznate platforme, poput Indiegogo i Kickstarter, nisu dostupne u našoj zemlji. Oni koji se odluče na te platforme za crowdfunding u tom slučaju traže posrednika, nekoga ko ima otvoren račun u državi u kojoj je moguće organizovati takvu kampanju, koji će im poslije prebaciti novac. Upravo su takvu kampanju organizovali 27-godišnja Ružica Ivanović i tim koji vodi Gea Heal, hercegovački obrt koji proizvodi biljnu kozmetiku. „Ipak je malo zeznutije nego što se čini na prvu. Sama suština crowdfunding kampanje je da napraviš pitch svoje ideje, tj. neki kratki opis, video, fotografije i da to predstaviš na jednoj od platformi za crowdfunding. Po meni je to realno najbolji način za prikupljanje sredstava, jer tu ljudi direktno ulažu u tvoju ideju. Sam postavljaš sve svoje parametre, sam praviš budžet tačno onako kako ti odgovara za tvoju ideju i mislim da je crowdfunding stvarno jedan super način da se prikupe sredstva, pogotovo za biznis u nastajanju.“ Gea Heal biljna kozmetika  Sa bh. bankovnim računom nije moguće koristiti platforme Indiegogo i Kickstarter, ali su Ružica i njene kolegice i kolege pronašli alternativu. Uz pomoć i-platforme, inicijative koja podržava i podstiče razvoj BiH kroz uvezivanje dijaspore u Švicarskoj, proveli su kampanju preko Wemakeit. Kampanja Gea Heal 2020. godine je sakupila 7.000 franaka uz pomoć čega je registrovan obrt, otvoren prostor za rad i kupljen destilator za eterična ulja. „Danas pravimo proizvode koji su približni starim tradicionalnim melemima i koristimo sastojke s područja Hercegovine“, kaže ova likovna umjetnica i ljubiteljica prirode. „Glavna ideja Gea Heal je da proizvodimo eterična ulja.“ Ružica navodi kako je za osmišljavanje i provedbu crowdfunding kampanje potreban tim ljudi, a kako se njihov sastojao od osoba zaduženih za marketing, video, fotografije i pisane materijale, osoba zaduženih za administraciju, kao i onih koji će pripremati „perkove“ i baviti se proizvodima. Naglašava koliko je važna priprema. „Jedna od stvari koju crowdfunding zahtijeva je veliki tim ljudi koji rade na pripremi i sama priprema je jednako teška koliko i sama kampanja dok traje, tako da bih crowdfunding preporučila onima koji imaju jaku volju i jasno postavljenu ideju u glavi i ljudima koji su istrajni u tom procesu rada“, kaže Ružica. „Mi smo se spremali 2,5 mjeseca a kampanja je trajala mjesec dana.“ Planiranje sredstava U Evropi postoji više od 300 platformi za različite tipove crowdfunding kampanja, kaže Vladica i dodaje da je moguće iskoristiti i vlastitu web stranicu za takvu kampanju, naročito ukoliko postoji integrisan platni sistem na njoj. Pojašnjava da je za planiranje sredstava koja će se prikupljati tokom kampanje važno uračunati i dodatne troškove pored, naprimjer, nabavke mašine za rad, poput troškova transporta, uvoza ukoliko proizvod dolazi izvan BiH, poreza, troškove izrade perkova i procenat za posrednika ukoliko se radi na nekoj od stranih platformi. „Ako novac od crowdfunding kampanje dođe kao prihod – da li se plaća porez? Ako si fizičko lice, onda moraš to iskomunicirati u kampanji da bi ti ljudi vjerovali. I tu mogu da postoje porezi. O svemu tome treba da se razmišlja i da se uračuna“, kaže ona. „Iza crowdfundinga postoji mnogo administrativnog posla, i troškova, mimo neto iznosa koji je potreban“. Dodaje kako su najčešće greške pogrešna procjena vremena i truda potrebnih za crowdfunding kampanju, i pretpostavka da sve može da napravi jedna osoba. Smatra kako je za kampanju potrebno barem troje ljudi – osoba za vođenje kampanje ili lice kampanje, osoba za pripremu i realizaciju komunikacije za društvene mreže, i neko da se bavi logistikom i administracijom. Crowdfunding nije namijenjen samo onima koji tek počinju, nego i onima koji već imaju pokrenutu poslovnu ideju, a treba im podrška za značajan razvoj. Tako i 24-godišnja Emina Kapetanović, izvršna direktorica i suosnivačica start-upa Motus Health, planira da pokrene crowdfunding kampanju i traži finansijsku podršku kako bi pokrenula certifikaciju mobilne aplikacije za rehabilitaciju i socijalizaciju nakon moždanog udara kao medicinskog uređaja. Nakon što je njen otac krajem 2019. godine imao moždani udar, a porodica ostala bez uputa i znanja o tome kako se brinuti o njemu, kao IT studentica ova Mostarka je razmišljala kako da pronađe rješenje. Sa idejom o aplikaciji koja bi pomogla u rehabilitaciji i socijalizaciji u takvom zdravstvenom stanju, zajedno sa timom je pobijedila na regionalnom takmičenju u inovacijama, a kasnije dobila podršku i kroz druga takmičenja i programe. Takva ideja privukla je i investitora iz Njemačke, gdje se uskoro planira preseliti, i raditi na razvoju ove poslovne ideje. Emina Kapetanović „Nama je na prvu izgledalo vrlo jednostavno napraviti crowdfunding kampanju, napraviš račun na nekoj od crowdfunding platformi i gotovo. Međutim, potpuno je drugačije, tu ide videografija koja je jako skupa, marketing i cijela logistika aplikacije“, kaže Emina i dodaje kako su višemjesečne pripreme pri kraju i kako kampanju planiraju pokrenuti u aprilu. Ovaj članak je nastao u okviru projekta „Ekonomsko osnaživanje žena u Bosni i Hercegovini – izgradnja boljeg“ koji provodi UN Women u BiH uz finansijsku podršku vlade Ujedinjenog Kraljevstva.