Impresije iz Sarajeva: Iz ugla mlade učesnice Ljetne škole Žene, mir i sigurnost

Rušenje granica

Nikada nisam pomislila da će me sedmica provedena u Sarajevu, okružena ljudima čiji su svjetovi potpuno drugačiji od moga, naučiti šta su hrabrost i otpornost — i šta zapravo znači nazvati nekoga herojem u mjestu koje je oblikovalo preživljavanje.

Ja sam Genta Abdiji. Odrastala sam u malom selu u Sjevernoj Makedoniji, gdje sam rano osjetila i izgovorena i neizgovorena ograničenja oko sebe. Kao mlada žena često sam gledala kako se ženski potencijal guši pod očekivanjem da brak bude središte života.

Potraga za smislom i pripadanjem zato me odvela u izgradnju mira.

Željela sam napustiti mjesto koje me više nije moglo podržavati da idem naprijed, pa sam studirala u Francuskoj, Turskoj i Letoniji. Obrazovanje je za mene značilo slobodu — mogućnost da postavljam pitanja, pomjeram granice i gradim život po vlastitim mjerilima. Istovremeno, uvijek sam se pronalazila u radu s ljudima, volontiranju i pisanju. Kao stipendistica Regionalnog programa Ujedinjenih nacija za mlade u oblasti izgradnje mira, dobila sam prostor da taj dio sebe dodatno razvijam.

Taj put doveo me do Ljetne škole Žene, mir i sigurnost (WPS), održane od 22. do 26. septembra 2025. godine u Sarajevu, u organizaciji Univerziteta u Sarajevu – Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije, uz podršku Fonda generalnog sekretara Ujedinjenih nacija za izgradnju mira (PBF) - kroz regionalni projekat Youth 4 Inclusion, Equality & Trust i inicijative Žene vode na putu mira i sigurnosti u BiH. Škola je okupila 41 mladu osobu iz cijelog regiona i šire — ljude različitih iskustava, ali sa zajedničkom željom da razumiju mir i svoju ulogu u njegovom očuvanju.

Svjedočiti Bosni, razumjeti mir

Kao dijete gledala sam rat u Bosni i Hercegovini na televiziji. Nisam razumjela njegov puni razmjer, ali sam osjećala težinu gubitka i snagu ljudi koji su nastavili dalje.

U Sarajevu su te slike dobile novo značenje.

Svaki razgovor tokom škole nas je oblikovao. Diskusije o mladima, rodnoj ravnopravnosti i ulozi medija podsjetile su me na jednostavnu istinu: stvarna promjena počinje kada se napokon čuju oni koji su dugo bili utišani.

WPS agenda ovdje nije bila samo politika ili koncept. Bila je prisutna u pričama žena koje obnavljaju povjerenje, u hrabrosti da se govori o gubitku, i u svakodnevnom radu na izgradnji mira — kod kuće, u zajednicama i preko granica.

Program je okupio 50 učesnica i učesnika iz 11 zemalja, ali ono što je ostalo najjače nije broj — nego osjećaj povezanosti koji je nastao među nama.

Moj heroj: Adisa Likić

Posjeta Muzeju ratnog djetinjstva bila je trenutak koji je teško opisati riječima. Stajala sam među pričama djece čiji su životi zauvijek promijenjeni i osjećala sam se malom pred njihovom hrabrošću — ali i snažno motivisanom da i sama doprinesem miru.

Ipak, jedan susret ostao je posebno urezan.

Slušajući životnu priču Adise Likić, osnivačice Udruženja žena “Zvijezda”, osjećala sam duboko poštovanje. Adisa, koja je preživjela ratno nasilje, govorila je drhtavim, ali odlučnim glasom. Njena organizacija počela je kao podrška ženama pogođenim ratom, a danas predstavlja mrežu iscjeljenja, solidarnosti i osnaživanja.

Gledati je kako tiho, ali snažno vodi žene širom zemlje, brine o svojoj zajednici i porodici, ostavilo je samo jednu misao: Adisa, ti si moj heroj.

Njena hrabrost nije glasna — ona se živi svakog dana, pretvarajući bol u djelovanje. Upravo to me podsjetilo šta WPS zapravo znači: žene koje vode sa empatijom i svoju snagu pretvaraju u promjenu.

Refleksija i povezanost

Sarajevo mi je postalo ogledalo vlastitog puta.

Moji roditelji nisu imali mnogo, ali su mi dali ono najvrijednije — dom ispunjen knjigama, razgovorom i znatiželjom. Putovanja i studije naučili su me da se rast ne mjeri kilometrima, nego dubinom razumijevanja i povezivanja s drugima.

Dok sam slušala priče ljudi u Bosni i Hercegovini, osjećala sam koliko su otpornost i empatija univerzalni. Ovo iskustvo mi je donijelo globalnu perspektivu, ali i produbilo osjećaj odgovornosti prema vlastitoj zajednici.

Pogled unaprijed

Iz Sarajeva sam otišla sa jasnijim osjećajem odgovornosti — da ono što sam naučila prenesem ženama u svojoj zajednici i stvaram prostore u kojima se njihov glas može čuti.

Mir nije daleki cilj. On počinje u malim susretima, u spremnosti da slušamo i u hrabrosti da djelujemo.

Jer empatija ima moć da obnovi ono što je nasilje pokušalo izbrisati.