Kad žene vode - Mir slijedi 

Od 12. do 18. juna, Sarajevo je bilo središte ženskog mirovnog aktivizma kroz bogat kulturno-edukativni program “Žene vode. Mir slijedi.”, organizovan kao prateći sadržaj međunarodne konferencije “Od rodno odgovorne pravde do održivog mira: Vizija za narednih 25 godina”, koja je okupila više od 150 učesnica i učesnika iz zemlje, regiona, i cijelog svijeta. Evropska kuća kulture i nacionalnih manjina u Sarajevu bila je mjesto susreta umjetnika/ca i aktivista/ica, predstavnika/ca civilnog društva, institucija i međunarodnih organizacija. Kroz raznovrsne sadržaje, uključujući izložbe, performanse, predstavljanje knjiga, publikacija i filmova, kao i javne diskusije, publici su pokazani snaga, otpor i doprinos žena iz svih dijelova BiH u izgradnji povjerenja, održivog mira i sigurnije budućnosti za sve. 

Ovaj sedmodnevni program nastao je kroz saradnju i sinergiju različitih inicijativa koje provode UN agencije i organizacije civilnog društva uz podršku Fonda za izgradnju mira generalnog sekretara UN-a (PBF), te u partnerstvu s brojnim međunarodnim i domaćim partnerima u Bosni i Hercegovini. Organizatori su željeli dati prostor onima koji su često nevidljivi saveznici/e mira, a čiji doprinos je neizostavan, jer upravo umjetnost i kultura omogućavaju autentično izražavanje i zacjeljenje trauma. 

Edita Miftari, programska specijalistkinja za žene, mir i sigurnost u UN Women BiH je istakla: 

“Teške teme povezane s iskustvima rata vrlo su bolne jer prodiru u najintimnije sfere ljudskih života, ali mogu se lakše ispričati kroz umjetnost, koja preživjelima daje glas, liječi ih i povezuje. Nadamo se da smo ovim programom doprinijeli tom procesu”.

Program je otvoren plesnim performansom “Displaced Rhythms” koji je kroz pokret Aldine Topčagić, glas sopranistice Margarete Klobučar i zvuk saza Jusufa Brkića, dotakao teme identiteta, pamćenja i iscjeljenja. 

Istoga dana otvorena je i izložba Muzeja ratnog djetinjstva “Progovara(j)mo”, nastala u saradnji sa preživjelima seksualnog nasilja povezanog sa sukobom i djecom rođenom zbog rata u BiH. Izložba je rezultat višemjesečnog rada na dokumentovanju iskustava i radionica mapiranja tijela, koje su vodile iskusne medijatorice, osnažujući preživjele da svoje traume pretoče u autentične umjetničke izraze, i borbu za uvažavanje, prava i pravdu, te protiv stigmatizacije. 

Prilikom otvaranja izložbe, Midheta Kaloper, predsjednica Udruženje žrtava rata Foča 92-95, naglasila je važnost memorijalizacije u javnom prostoru – kako nijedan zločin i nijedna žrtva ne bi bili zaboravljeni. 

Amina Krvavac, direktorica Muzeja ratnog djetinjstva, istakla je:

“Proces izrade izložbe omogućio je učesnicama da sagledaju svoj život ne samo kroz traumu, već i kroz pozitivna iskustva i promišljanja o budućnosti. Ovaj sadržaj zatim je pretočen u izložbu koja prenosi njihove glasove i poruke društvu.“ 

Drugog dana ovog programa, u partnerstvu sa Francuskim institutom i Ambasadom Francuske u BiH, predstavljen je dokumentarni film Stitch by Stitch francuskog autora Nicolasa Mingassona, o nevladinoj organizaciji “Udružene” koja okuplja žene koje se bave ručnim radom. U početku je ovaj vid kreativnog izražavanja ženama pomagao da se izbore sa traumama, a danas doprinosi njihovom ekonomskom i socijalnom osnaživanju, posebno ženama iz marginaliziranih grupa. 

Nakon toga, prikazan je i dokumentarni film “Veće od traume”, koji donosi svjedočanstva žena iz Hrvatske koje hrabro koračaju putem iscjeljenja i pomirenja kroz grupnu terapiju. Uslijedio je razgovor s rediteljicom, koja je podijelila svoje petogodišnje iskustvo rada na filmu i bliskost sa ženama koje su otvorile svoja najdublja sjećanja. Razgovor je moderirao Nebojša Jovanović u ime Sarajevo Film Festivala, partnera ovog događaja. 

Rediteljica filma Vedrana Pribačić je izjavila: 

“Nakon rata obnavljamo ceste, sadimo drveće, uspostavljamo novu ekonomiju, obnavljamo zgrade. A ljudi ostaju gdje su bili, traumatizirani, slomljeni, opustošeni. Protagonistice filma su silovane i zatočene mjesecima u ratu, i iako su tek nakon 25 godina od traume krenule u program osnaživanja, izašle su iz njega s velikim rezultatima. Možemo samo zamišljati koliko bi još veći bili rezultati da su krenule ranije na program i da su u to bile uključene i njihove obitelji”. 

Na panel diskusiji „Žene i nazivi ulica“, koju je moderirala Milkica Milojević, novinarka i aktivistica iz Banjaluke, fokus je bio na značaju davanja imena javnim prostorima po ženama koje su oblikovale zajednice – ali čija uloga često ostaje nevidljiva. Tom prilikom, Radmila Žigić i Dragana Petrić iz Fondacije Lara Bijeljina predstavile su inicijativu „100 žena – 100 ulica“, a autorica Jasmina Čaušević govorila je o publikaciji „Leksikon žena koje su pomjerile granice“, posvećenoj ženama koje su ostavile neizbrisiv trag širom zemlje. Lana Jajčević, aktivistkinja iz inicijative Mir sa ženskim licem i Fondacije Udružene žene iz Banjaluke, te aktivistkinje Tatjana Hasanović iz Lukavca i Marijana Grgić iz Viteza podijelile su iskustva iz svojih lokalnih zajednica, o hrabrim koracima, preprekama i važnosti ženskog doprinosa u javnom prostoru. Program je dodatno obogaćen prezentacijom kampanje "Mir sa ženskim licem" i kratkim filmom "Ženska strana slobode", koji donose snažne poruke otpora, slobode i solidarnosti.  

U sklopu programa održana je i promocija autobiografske knjige u nastajanju, aktivistice Esme Drkenda iz Goražda. Esmino snažno svjedočanstvo donosi njen put od djetinjstva u prijeratnoj Jugoslaviji, preko preživljivanja rata i linija u rodnom Goraždu, do postratne borbe sa traumom i procesa ozdravljenja kroz  aktivizam u ženskom pokretu koji je vodila. Kroz ove tri cjeline, Esma piše o promjenama u društvu, ali i o vlastitoj unutrašnjoj transformaciji.  Tokom promocije pročitala je i odlomak iz knjige, te otvorila važne teme u moderiranom razgovoru sa publikom. 

„Knjiga je namijenjena prije svega mladim ljudima koji nisu proživjeli rat, kako bi iz autentičnog svjedočanstva mogli razumjeti kroz šta smo prošli, koliko je besmislen, a koliko života odnese, koliko ljudskih sudbina ispiše sa svojim perom. Ali i svima koji se bave mirovnim radom, ženskim pravima, traumom i otpornošću, kroz lične priče možemo bolje razumjeti širu sliku i osjetiti koliko snage treba da bi se pričalo o teškim iskustvima“, poručila je Esma.  

Uoči Međunarodnog dana borbe protiv seksualnog nasilja u sukobima, u okviru ovog programa, predstavljen je kratki film o Ajni Jusić, predsjednici Udruženja Zaboravljena djeca rata, rediteljice i novinarke Slađane Lučić. Nakon prikazivanja, pokrenuta je diskusija sa mladima “Promjena perspektive: Pričanje priča, tišina i izgovaranje istine” o identitetu, transgeneracijskoj traumi, i o moći umjetnosti da progovori tamo gdje društvo još šuti. Pored rediteljice, u diskusiji su učestvovali aktivistkinja Ana Elena Banduka i prof. dr. Lejla Turčilo, uz moderaciju novinara BIRN BiH Semira Mujkića. U fokusu je bila uloga filma i medija u razbijanju tabua, osnaživanju preživjelih i otvaranju prostora za istinu i pomirenje. 

Ovaj program je upriličen u okviru inicijative “Žene vode na putu mira i sigurnosti u Bosni i Hercegovini”, koji uz podršku Fonda za izgradnju mira generalnog sekretara UN-a (PBF), zajednički provode UN Women, UNFPA i IOM u ime Ujedinjenih nacija u BiH, a u partnerstvu sa Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine. Međunarodna konferencija je održana uz podršku Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Danske, dok su partneri kulturno-edukativnog programa: Muzej ratnog djetinjstva, Austrijski kulturni forum Sarajevo, Ambasada Francuske u BiH, Francuski institut u BiH, UK International Development, Sarajevo Film Festival, Općina Centar Sarajevo, BIRN BiH i inicijativa Mir sa ženskim licem.